IME MI TI DAJ

♡9.DIO♡

Nakon razgovora u Omera su gledala dva crna bisera. Zehrine umorne kao ugljen crne oči posmatrale su Omera koji je bio okrenut leđima. Kako bi mu dala do znanja da je budna zakašljala se, nakon čega je Omer iste sekunde bio pored nje. "Zehra jesi dobro"? S ogromnom znatiželjom i nekom dozom straha Zehra je uzvratila protu pitanjem "Šta se desilo, zašto sam ovdje u bolnici"? S nekom dozom sarkazma Omer joj se obratio riječima "Pa ptičica je pokušala da poleti, nije baš uspjela"... bile su to Omerove riječi dok je polako sjedao na stolicu pored. Zehra ga je samo gledala nakon čega se pokušala uspraviti no nije joj baš išlo, a jauci od bolova su se sami nizali jedan za drugim. Omerova ruka prvi put se našla kao zid za Zehru, kao potpora. Pomogao joj je da se ispravi na šta je ona postavila pitanje "Zašto si ti pored mene"? Omerov pogled se skamenio, vrijeme je stalo jer. Jer nije znao kako da kaže da je napravio grešku i da je zbog njega mogla da umre. Nije mogao preko usana da izusti tako srce parajuću rečenicu. "Ja...Zehra žao mi je" rekao je tiho skoro nečujno. "Šta"? Pravila se Zehra da nije čula Omera koji je već gledao u pod. Pognut opet je izustio tu rečenicu "Žao mi je ". Tako par puta Zehra ga je prekinula kako ga ne čuje dok je nije pogledao i glasno se ispričao na šta se ona nasmijala. "Zar je to bilo tako teško"? Upitala je gledajući ga pravo u oči. Odgovor nije dobila, ali ona je bila spremna da postavi još jedno pitanje. "Sad...ovaj...pustit ćeš me kući"? Mrki pogled na Omerovom licu dao joj je odgovor, ali ovaj put ne zato što je ljut i zato što mu je ona potrebna kako bi mu sestra bila bolje, već zato što. Ma to toliko nije ni bitno jer je on to svakako potiskivao u sebi, sve više i više. Znate Omeru je ovaj poziv donio dobru vijest, mogao se riješiti Zehre u sekundi, ali nije imao snage. Nakon svega što joj je priuštio, osjećao se krivim. Tu krivnju nije pokazivao, ali je zamišljeno gledao u Zehru. Sve dok ga nije trgla sestrica koja je priključivala novu infuziju. Zehrine oči pratile su Omera dok je izlazio iz sobe na što je sestrica dodala "Prava ste sretnica". Zehra je pogledom pitala zašto, a onda je sestrica dodala "Muž vam je cijelo vrijeme proveo pored vas, na rukama vas je donio u bolnicu. Strah se očito vidio na njegovom licu, a ljubav se vidjela iz aviona". Zehra se bolno nasmješila a zatim spustila pogled prema vratima na koja je taj "ljubazni" muž izašao. Nakon nekih par sati Zehra je opet utonula u san. Poslije pola sata sjedenja u bolnici. Omer se uputio prema kući. Kod kuće su ga svi čekali da kaže sretnu vijest u vezi Zehre, a on je donio sretnu vijest u vezi nečeg sasvim drugog.

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡