IME MI TI DAJ

♡23.DIO♡

Izlazak iz kuće bio je pomno isplaniran. Sa izgovorom da idu do Zehrinih roditelja izašli su van iz kuće. Dok su se vozili Zehra se pomalo njećkala, ali je Omer nije slušao što se toga tiče. "Omere molim te, pa bili smo prije 3 sedmice. Nema potrebe za ovim." Omer malo uspori pa je pogleda i doda "Zehra dušo, znam da smo bili. Baš zato hoću da idemo opet, Zehra moraš se paziti." Zehra se nasmiješi od muke i pogleda kroz prozor pa vrati pogled na Omera.
"Omere pa nisam bolesna"! Omer se nasmije iz sveg srca pa je poljubi u obraz. "Znam da nisi bolesna, pa dušo ti si"...

•~•~•~•~•~•3. Sedmice prije•~•~•~•~•~•

"Ajde Zehra izdrži još malo"! Govorio je Omer vozeći auto i držeći jednu ruku na zadnjem sjedežu gdje je ležala Zehra. Kapljice znoja padale su niz njegove obraze sve do svježe obrijane brade. Zehrini jauci i hvatanje za stomak su ga činili nervoznim. Kad su stigli pred bolnicu tamo su ih već čekali doktori spremni da Zehru stave na nosila. Nakon što su je uveli u bolnicu i nakon hitnog pregleda uputili su je doktorici. Na pregled je otišla sama, dok je Omer nervozno hodao lijevo-desno po hodniku bolnice. "Opustite se gospođo Zehra". Rekla je starija doktorica dok je uzimala sve potrebno za nalaze. Nakon par minuta izašla je iz sobe i rekla Omeru da uđe u sobu. Uradio je to i sjeo pored Zehre i čekao rezultate skupa s njom. Nakon petnaest minuta drženja za ruke i riječi utjehe doktorica se pojavila na vratima. Nakon što je ušla Omer je ustao kako bi izašao van, ali ga je doktorica zaustavila i ozbiljnim glasom rekla da ostane. Već vidno uplašeni sjedili su Omer i Zehra čekajući da im doktorica kaže šta se dešava. "Je li sve u redu"? Upitao je Omer čvrsto stiskajući Zehrinu ruku. "Smirite se, sve će biti u redu. Vjesti su odlične, samo se ova gospođa ne smije više umarati". Rekla je doktorica spuštajući papir od nalaza na sto. Dvije znatiželjne osobe zurile su u nju, čekajući šta će im doktorica reći. "Dragi moji čestitam vam". Pogledi s puno pitanja bili su uprti u doktoricu, a onda su se razmjenili i opet pogledali u doktoricu, kad je Zehra zamucala. "Čestitate na čemu"? Doktorica se nasmije i pruži im nalaze pa doda "Trudni ste gospođo Zehra".
Zehrine malene ručice pojave se na njenim usnama, dok je Omer čitao nalaz. Drhtavim rukama je odložio papir i pogledao Zehru kojoj su suze tekle kao potoci sreće. S osmijehom od uha do uha Omer je zagrlio Zehru. Toliko jako ju je pribio uz sebe, pa se u trenutku sjetio da je trudna i odmaknuo je kako je ne bi povrijedio. Zehrino lice koje je bilo nakvašeno suzama obasjavao je neviđeni osmijeh. Omer ga do sad nikad nije vidio, a sad je imao tu čast i bio je zahvalan Bogu što je baš on taj koji ju je vidio ovako sretnu i nasmijanu. Što je baš on taj s kojim će ona da podijeli svoju sreću. "Stvarno vam čestitam! Dođite da napravimo ultrazvuk". Kad je sve bilo spremno na malom monitoru pojavilo se maleno zrno koje je Zehru navelo da opet pusti par suza. Dok su tako sa osmijehom gledali u tu malenu tačkicu koja je zapravo novi život. Nisu mogli da vjeruju da je nešto tako maleno obilježje njihove ljubavi. S velikim zadovoljstvom su posmatrali ekran, a onda je doktorica dodala. "Trudni ste već mjesec i po dana, puno sreće vam želim. Čuvajte se". Bile su zadnje riječi doktorice prije nego je izašla. Odmah nakon što je izašla Omer je pomogao Zehri da se ispravi, a onda je rukom prešao preko njenih mokrih obraza. Sa velikim osmijehom i sjajem u očima gledali su se sve dok Omer nije otisnuo jedan jako dug i poseban poljubac na Zehrine pune usne.

~•~•~•~•~•~• Sadašnjost •~•~•~•~•~•~•~

"Dobro evo stigli smo"! Dodao je Omer odvezujući pojas sebi i Zehri. "Omere stvarno pretjeruješ". Rekla je Zehra, ali bezuspješno jer je Omer već odavno izašao iz auta i otvorio vrata kako bi Zehra izašla. Laganim koracima ušli su u bolnicu i sačekali petnaest minuta dok ih doktorica nije pozvala. Kad su rekli šta se desilo i zašto su došli. "Dobro, dobro... smirite se Gospodine Omer, napravićemo pregled. Povraćanje je uobičajeno". Zehra pogleda Omera i nervozno mu doda "Rekla sam ti da nema potrebe da dolazimo". Baš kad se Omer spremao odgovoriti doktorica je rekla "Gospođo Zehra dobro je da ste došli, pregled je jako bitan". Nakon ovih riječi Omer se pobjednički nasmiješi, a doktorica pokaže Zehri da legne na krevet. Tokom pregleda primjetili su da je ono maleno zrnce nešto veće i opet su sa nemogućim oduševljenjem posmatrali taj novi život. "Da li hoćete da vam kažem"...? Jednoglasno "Ne"! Odjeknulo je cijelom sobom, a doktorica se samo nasmiješila i povukla u stranu. "Dobro, ne želite znati šta je beba, ali sigurna sam da želite čuti otkucaje srca". Nakon što su potvrdno klimnuli glavom prostoriju je obuzela neka čudna emocija. Sreća, nervoza sve se to pomiješalo dok su im u ušima odzvanjali snažni otkucaji malog dugmeta u Zehrinom stomaku. Melodija je bila nevjerovatna i posebnaBilo je magično osluškivati svaki otkucaj i diviti se takvom prizoru. Novi život na dlanu, tako malen, a tako snažan i poseban. Još jedan dan u bolnici završio je poljubcem kojeg će vjerujemo pamtiti jako dugo. Kad su se vratili kući ponašali su se sasvim normalno. Naravno sreću nisu mogli sakriti, ali im je izgovor bio da su se lijepo proveli kod Zehrine rodbine. Svi su se lijepo smjestili u dnevni boravak, gdje ih je čekao topao čaj. Nakon što je Zehra sjela, Omer je donio malu pliđanu dekicu i pokrijo je. "Zehra jesi dobro?" Upitala je Ayše, na šta je Zehra samo šutala, a onda je Omer dodao "Zašto ne bi bila? Maloprije se žalila da joj je hladno, zato ova dekica." Ayše klimne glavom pa zabirnuto doda "Jooj samo da se ne razboliš." Na ove riječi oglasi se Hedije i pokuca tri puta od drveni sto. "Gluho bilo!" Rekla je spuštajući kolačiće na sto. Noće su proveli pričajući o svemu, smijali su se prisjećajući se djetinjstva, na šta je Omer odlučio da ispriča jednu jako zanimljivu priču. Naime kad je Ayše bila mala jako je voljela čokoladu. Ne samo čokoladu sve što je bilo slatko moralo je da završi u njenom stomčiću. Tako je jednom zgrabila veliku kanticu nutele i sakrila se u ormaricu. "Omer!" Povikala je Ayše mršteći se, a on se samo nasmijao skupa s ukućanima i nastavio. "Pa sestrice moja nije to toliko loše, bolje da im ispričam priču u kafi." Na ovo se Ayše razbjesnila i ustala kako bi došla do Omera kojem je zaprijetila da šuti. Svi su se nasmijali, pa čak i Ayše koja i dan danas potajno pojedi neki slatkiš i popije dosta kafe. Noć i zvjezidce na nebu su ih uspavljivali, pa su se uputili svojim sobama. Omer i Zehra su polako koračali do sobe, kad su obavili higijenu i presvukli se Zehra je legla na krevet sva umorna dok je Omer stajao pored balkonskih vrata gledajući pahulje snijega kako padaju jedna za drugom. "Omer..." pozvao ga je umiljati već jako pospani glasić. Iako tih, ipak dovoljno jak da ga trgne i iz najvećeg sna. "Reci dušo, treba li ti nešto?" Upitao je prilazeći prostarnom bračnom krevetu. "Možeš li mi dodati vode?" S osmjehom na licu ptovrdno je klimnuo glavom i dodao joj čašu vode. Nakon što je otpila par gutljaja Omeru je uputila slabašan osmjeh i utonula u san. Omer joj je za kraj ostavio jedan maleni poljubac na čelo i legao pored nje. Svakim satom se su bili bliže jedno drugom, sve ih je ispunjavalo... ljubav je bila stvarna i posebna. Ljubav za pamćenje, a prekosutra je taj dan. To jeste ta noć.

~•~•~•~•~•~
Hvala na čitanju ♡