IME MI TI DAJ

♡7.DIO♡

Na njihova vrata pokucala je nova nesreća. Zehrinoj boli nije bilo kraja, kao ni Omerovoj ljutnji. Jedan običan, mali buket ruža Omera je naljutio toliko da je skoro pojeo laticu po laticu s tih ruža. Bijes je iskalio riječima koje su u srce bole Zehru. Rezale su komadić po komadić njenog malog, uplašenog srca. Pogrdnije i gore riječi u životu nije čula, a sad u zadnjih mjesec dana čula ih je više nego ikad u životu. Po glavi joj se vrtilo samo jedno pitanje "Zašto me Bog ovako kažnjava"? Za nju je Omer bio kazna, a kako i ne bi. Još joj samo zrak nije zabranio, a kako je krenulo i to će se desiti. Nakon što se izderao na već vidno šokiranu i uplašenu Zehru. Koja ni sama nije znala od koga su ruže ni šta se dešava. Nepravedno je optužena za nevjeru, nazvana je bestidnicom a da ni sama ne zna zašto. Na samom kraju ostaje slomljena. Suze su kvasile njene obraze dok se sjećala Omerovih riječi. Omer je svoj bijes iskaljivao i u radnoj sobi, lomio je stvari i bacao papire. Osjećao se izdano, a da ni sam ne zna zašto. Ponavljao je pitanje koje ga je jelo iznutra. "Zašto se nerviram zbog obične bestidnice"? Nije znao odgovor, nije ga ni tražio jednostavno bio je previše tvrdoglav za to. Nije ga zanimalo, bar je on to tako mislio. Ubijao je sam sebe stvarajući zidove između njega i svih u kući. Narednih par dana "spavao" je u radnoj sobi. Jedan dan sasvim slučajno dok je spavao pored njega pala je šoljica kafe. Njegove ruke odmah su se našle na Zehrinim. Zaprepašteno je gledala Omerove već bijesne oči. "Šta ćeš ti ovdje"? Ništa nije rekla, pokušala je istrgnuti svoju ruku iz Omerove i što prije moguće pobjeći sa lica zemlje. Snaga koju je Omer upotrijebio nakon što je htjela otići vidjela se na Zehrinom licu. "Pitao sam te nešto"! Prosiktao je na šta je Zehra zamucala. "Ja... nisam htjela, oprosti"..."Ko si ti da meni nosiš kafu, tu su služavke mogle su one donijeti i sama znaš da te više ne želim gledati". Zehrine obraze pokvasila je jedna brza suza, nakon čega je ljuto izvukla ruku i nešto tišim tonom odgovorila "Ako je tako zašto me zadržavaš ovdje svejedno nisam došla svojom voljom". Lupanje vrata odzvonilo je širom kuće. Omer kao da je znao da je ovaj put pretjerao, ustao je iz naslonjača i u dva koraka se našao u sobi. Stajao je na vratima dok je Zehra sav svoj život pakirala u mali kofer. Na vratima ju je zaustavio Omer s riječima "Gdje misliš da si pošla"? Očima mu je rekla da ne treba da ga zanima, pokušavala je izaći, ali na njenom putu uvijek bi se našao Omer spreman da je zaustavi. "Pusti me"! Rekla je glasnije na šta je Omer prosiktao "Gdje si pošla"? "Zar tebe to treba da zanima, mene više nećeš držati ovdje. Pogotovo ne na silu, gušiš me shvati, a sad kad pređem ovaj prag neću se vratiti"! Omer se cinično nasmijao i dodao "Znaš da ću te tužiti, završićeš u zatvoru"? "Misliš da me briga, svjesna sam svega. Ne znam zašto me držiš, a ni ne zanima me"! Ponovni pokušaj izlaska sprečio je Omer, ali ovaj put zatvorio je vrata i zaključao ih, sad je on imao pitanje za Zehru, a da li je dobio odgovor?

•~•~•~•~•
Hvala na čitanju ♡