IME MI TI DAJ

♡16. DIO♡

"Dobro gospođo Zehra, hajde da iskušamo vaš mozak". "Mozak"? Nasmijala se Zehra sarkastično posmatrajući Omera dok upravlja autom. "Dobro, šalio sam se nemoj odmah da planeš". "Omere, hoćeš postavljati pitanja ili nećeš"? Omer se blago nasmije, dok Zehra u sebi moli Boga da pitanja budu lahka.
"Ovako prvo pitanje...zapravo zagonetka glasi "Bjele kokoške s neba pale, grad zatrpale", šta je to"? Zehra ga upitno pogleda, a zatim ponovi zagonetku, jedno vrijeme se zamisli, a onda odgovori "Snijeg"! "Tako je"! Rekao je Omer glasno plješćući rukama, Zehra se veselo nasmije pa doda "Dobro idemo dalje".
"Ovako... druga zagonetka glasi "Visoka sam, kosa mi je sijeda a papuče zelene šta sam ja"?"
Zehra se namrgodi pa upita "Šališ se sa mnom jel' da"? Omer skupi svoje obrve pa kaže "Ne ni malo". Gledala je Zehra iznervirano, pogledom je šarala po okolini gdje putuju. Noć je odavno pala, a mjesec je milovao nebo. Lagno je obgrlio svoje zvijezde koje su veselo šarale po tamnom, prostranom nebu. "Znam"! Povikala je Zehra udarajući Omera po ruci kako bi privukla njegovu pažnju. Ponovila je zagonetku, pa dala odgovor. "Planina, to je planina"! Omer se nasmije pa dodao "Tačno, bravo"! Zehra je zadovoljno lupala rukicama po koljenima i s velikim osmijehom povikala "Jel' to, to"? Omer je negativno klimnuo glavom i zasiktao pa naglas rekao "Ne nije, jesi spremna za zadnje pitanje"? Zehra zadovoljno i s velikim ponosom kaže da je spremna pa Omer nastavi. "Dobro, zadnja zagonetka je "Mala sam, veliki me nose, izgledam krhka, a zapravo sam čvrsta i topla. Šta sam ja"?" Zehrin osmijeh se pretovorio u zamišljenu facu, par puta je pokušala da ponovi zagonetku, pa je zamolila Omera da je ponovi nakon čega je nastavila da razmišlja. "Omer, može li mala pomoć"? "Hmmm.. može, imaš pravo na jedno pitanje". Zehra je par puta zapljeskala rukama pa dodala "Dobro, jel riješenja prvih zagonetki imaju veze s mjestom i da li se ova riješenja zapravo nadovezuju"? Omer je samo potvrdno klimnuo glavom, dok je Zehra skakala od sreće uzvikujući "Znam, znam..."! "Hajde reci"? Zehra mu je prišla bliže i rekla "Riješenje je kućica, a pošto smo imali snijeg, planinu, kućicu. To znači da idemo na planinu gdje se nalazi snijeg i kućica. Jel' tačno"? Omer se nasmijao, pa zaustavio auto. "Procijeni sama jesi tačno pogodila". "Omer opet neke igre, vani se ništa ne vidi, mrkli mrak". Omer se nasmije pa doda "Izađi van, pa ćeš bolje vidjeti". Zehra se naježila na samu pomisao da izađe van u ovaj mrak. "Vidim ja hoćeš me se riješiti". Omer se iz sveg glasa nasmije pa odveže pojas, "Hajde, skupa ćemo". I tako Omer skupa sa Zehrom izađe. "Omer ništa se ne vidi". Pričala je Zehra sve dok nije shvatila da oko nje nema nikog. Prestravljeno je počela da treperi dok je povjetarac nosio njenu dugu kosu. "Omer"? Rekla je nešto tiše okrećući se oko sebe, pa kad je krenula opet da izgovori "Omer". Usta su joj ostala otvorena gledajući ispred sebe nenormalno osvijetljenu malu kućicu na planini. Snijeg je blago šarao prozore drvene kućice na planini. Bez treptaja oka posmatrala je prizor, kućica prelijepo okićena, svijetla spremna da osvijetle svaku pahuljicu i iskru u Zehrinom oku. Njeno promrzlo tijelo dotakla je Omerova topla ruka.  "Aj"! Povikala je Zehra spremna da udari osobu iza sebe, ali Omer spreman i znajući za njenu burnu rekaciju uhvatio ju je u zagrljaj. Par sekundi je Zehra još uvijek s čuđenjem gledala, ali nakon što se prepustila svoje kapke je zatvorila, a Omer. Uzeo ju je u naručje, koliko god da se otimala ipak mu je ostala u zagrljaju. Laganim korakom dok je vjetar lagano nosio Zehrinu kosu, koračali su do kućice. Vrata su lagano zaškripala i oni su bili u kući. Spuštajući Zehru na pod, između njih letile su iskre, baš kao i u kaminu pored kojeg su sjeli. Sa šoljicama čaja sjedili su pored toplog kamina. Oboma se vatra oslikavala u očima, koliko vatra iz kamina toliko vatra ljubavi. "Omer"? Omer ju je upitno pogledao na šta se Zehra zacrvenijela i dodala jedno kratko i slatko "Hvala".

"Putuj i ne pričaj nikom, voli i ne pričaj nikom, budi sretan i ne pričaj nikome, jer ljudi uništavaju prelijepe stvari."

Svojim tamnim bisernim očima još je samo Omer posmatrao iskrice u kaminu, a kad je na svom ramenu osjetio težinu i kad ga je po vratu poškakljao jedan pramen Zehrine kose opet se probudio i trgao iz svojih misli. Samo što je ovaj put bio sretan i zadovoljan!  Udisao je miris žene koju voli. Nije on to sebi priznao, bar ne još. Nema snage da kako to njehov um kaže "pogazi sebe", a voli je zna to a idalje oklijeva. Sve radi kako bi ostala u njegovom životu, a nije svijestan da je može izgubiti kao ptica pero u vjetru, a tad će biti bolno jer se uvukla pod kožu. Lijepa Zehra za Omera postala je i njegov čičak, bez imalo oklijevanja Omer ju je obgrlio i podigao sa poda, laganim koracima nosio ju je u spavaću sobu. Spustio je na krevet i pokrio, njegov izlazak iz sobe bio je spriječen, Zehrina mala ruka opet se našla na Omerovoj. Čvrsto ga je vukla sebi na šta je Omer samo prošaptao "Lijepo spavaj, ovo je greška". Lagano je izvukao svoju ruku i izašao van. Rukama je protrljao svoje lice dok se borio sam sa sobom, a onda se sa koracima težim od olova odmaknuo od Zehrine sobe. Jutro je po prvi put nakon dužeg vremena dočekao spavajući. Miris koji je dopirao iz kuhinje milovao je njegov nos i on je lagano ustao. Hodao je skoro žmireći sve dok se nije naslonio na štok vrata od kuhinje. Ovaj put su i njegove uši bile zadovoljne kao i njegovo srce. Iz kuhinje dopiralo je Zehrino pjevušenje dok je pravila palačinke. Oči su se bunile, a Omer im nije dao to zadovoljstvo iako je patio svoje srce nije otvorio oči, to bi bilo previše jer bi se onda njegove ruke našle oko njenog struka a to ne želi jer bi napravio problem Zehri. Obećao joj je da će sve ići polako, onako kako je normalno, ako je to uopće prava riječ za sve ovo što im se dešava. Njegovu borbu prekida Zehra prilazeći mu "Od kad stojiš tu? Hajde uđi da jedemo". Omerove oči su se ovaj put otvorile i u trenu susrele s drugim parom crnih bisera. Lagano je klimnuo glavom i rekao "Dobro jutro". Zehra se nasmiješi i pokaže mu da sjede "Moje dobro jutro sam rekla davno, ali nisi odgovarao". Omer se blago nakašlje i popije gutljaj vode "Izvini zbog toga". Zehra samo odmahne glavom dok polako već počinje da jede. "Ove palačinke su prelijepe". "Hvala, ali nemoj mi se sad tu udaviti" Oboje se nasmijaše, a Zehra dobi rumenilo na obrazima i odmah pogne glavu. Nakon doručka odlučili su prošetati, zastali su pored mosta i razgledali prirodu kad je do njih prišla jedna starica. "Oh sine uzmi ružu za ovu prelijepu djevojku". Omer bez oklijevanja pozdravi staricu i kupi cijelu korpicu koja je bila puna ruža. "Hvala ti sine da te dragi Allah nagradi, a ova dama mora da je jako razmažena kad joj treba cijela korpa ruži". Kad se starica odmakne Zehra nastavi da gleda prirodu kao da se ništa nije desilo. Posmatrala je ruže dok je Omer posmatrao nju. Omer svoj smijeh nije uspio da zaustavi pa su ga Zehrine oči upitno pogledale. "Šta je smiješno"? Omer se nasmije pa uozbilji "Ništa sve je u redu razmažena"! Naglasi ovo razmažena a Zehra ga ljutito pogleda, "Ja nisam razmažena. Za sve si ti kriv zar nisi mogao da uzmeš samo jednu ružu"? Omer se nasmije pa doda "Pa zar ti se ne sviđaju ovako"? Zehra pogleda Omera pa korpicu s prelijepim ružama i opet Omera, a kad opet pogleda ruže doda "Pa lijepe su". Omer se uozbilji pa kaže "Eto vidiš nije važno ko šta kaže bitno je da se tebi sviđa". Zehra se zarumeni u obrazima i zahvali Omeru. "Ma nema na čemu razmažena". Zehrino rumenilo od stida se pretvori u rumenilo od ljutnje. Brzim koracima se odmakne, ostavljajući iza sebe Omera sa suzama u očima od smijeha. lagano je koračao za njom dozivajući je "Razmažena"!

Zehra P.O.V
Ja razmažena? Nisam, odkud toj baki to uopće? Ufff... ovaj me neće pustiti na miru, udaviću ga ako ne prestane da me tako zeza. Kad pogledam s druge strane slatko je, ali nisam razmažena. Baš suprotno nisu mi važni pokloni, a šta on radi? Zeza me!

Zehra se lagano odmicala, a kad se okrenula Omer je pričao s nekim na mobitel. Tiho mu priđe iza leđa i čuje nešto što je uzdrmalo cijelo njeno tijelo.
"Joj Nihate šta da radim, kako da joj kažem da je ne volim"...
Nakon tih riječi Zehra se samo okrenula i zaplakala, ostatak razgovora je nije zanimao. Tako se trudila da ne ispusti jecaj da je prestala i da diše.
"I šta si mislila? Da te voli, da se nikad nećete rastati? I šta onda? Probudi se lutko! Niko više ne vjeruje u bajke! Prestani i ti"!

•

~•~•~•~•

Hvala na čitanju ♡