Epizoda 25-Godinama kasnije(Deo 1)

226 7 2
                                    

Evo konačno novih epizoda.Nadam se da će vam se dopasti dalji tok radnje.Uživajte 😙 

Istanbul 2004. Godina

Prošlo je 3 godine. Tri velike godine od one noći kada sam u onoj eksploziji izgubila sve koje volim. Salih, Ali, svi oni su nestali. Nema ih više. A ja...Opet sam prepuštena sudbini na milost i nemilost. Međutim život se nastavlja, a vreme teče kao da se ništa nije desilo. Zato sam bila primorana da se brzo saberem i pokušam da nastavim život.I mislim da sam se dobro snašla. Ono što sam postala Salih ne bi želeo, znam ali sada više nisam imala izbora. Morala sam ovim putem da nastavim zarad višeg cilja. Ni godine patnje i teških udaraca koje mi je subina zadala ništa mi nisu mogle. Još uvek stojim čvrsto na nogama.

Bilo je jutro.Rano.Krenula sam istim onim putem kojim godinama idem.

Džamija je prepuna. Ljudi kreću na molitvu. Čuje se poziv. A ispred se smestila jedna trudna prosjakinja. Stomak joj je bio poveći.Sve bosa, u iscepanoj odeći. Pomalo bleda i jako mršava. Sedana pod i gleda ljude koji ulaze na molitvu.Sedi i posmatra ljude. Misli sigurno da svaki od njih imaju svoje životne priče i po njihovom pogledu ili sjaju u očima pokušava da shvati o čemu se radi.

-Molim vas 1 lira...-govorila je ljudima koji prolaze...

Ljudi su malo po malo davali. Neko 5, neko 10, neko 30...Ko je koliko imao kod sebe. Bila je srećna.Kada su se polako ljudi razišli otišla je i ona. Ustala je lagano i otišla. Ta devojka koja je prosila bila sam ja.

S druge strane je bio Irfan-verni Salihov drug. Kada je čuo šta se desilo bilo mu je teško ali odlično je znao ko stoji iza svega.U znak sećanja na Saliha želeo je da pronađe Elčin i sazna šta se tu zaista desilo.Međutim...Teško je bilo doći do bilo kakvih podataka. Pokušavao je i na papir da prenese to što ima o njoj ali uzalud. Tu je samo njeno ime i prezime. Nervirao se.

-Šta ja imam? Ništa. Ništa. Prokleto ništa.-zgužvao je i bacio papir a zatim ustao i počeo da šeta po radnoj sobi sav besan i dodao-Moram da je nađem.Moram.Ona je jedino što je ostalo od Saliha. Gde li je? I šta se s njom desilo?

Pitate se šta je bilo s Barišem i Zejnep? Oh oni su druga priča. Otišli su u jedno selo koje izlazi na Crno more i već 3 godine tamo žive.Ponekad svrate do kuće da obiđu sina ali uglavnom su tamo.Ni Onur nije želeo da često dolaze pa su ga poslušali.Od tad se redovno telefonom čuju.Usput su krenuli ispočetka i s iskrenošću i ljubavlju opet postali ono što su nekada bili.Sada je možda čak I bolje, lepše.

Ovog jutra sve je bilo kao nekada.Njih dvoje zagrljani spavaju.Baš kao I na početku veze.Lagano se Bariš prvi probudio I ugledao Zejnep.

-I dalje imaš ono nežno I nevino lice dok spavaš.-rekao je milujući je a pritom je pazio da je ne probudi I dodao-dobro je da smo došli inače ne bih video šta sam ti uradio.

Zejnep je I dalje onako mirno spavala a on ju je minutima posmatrao I iznova I iznova se zaljubljivao u nju. Zatim je drugom rukom uzeo sat s noćnog stočića.Kazaljke su pokazivale 9 ujutru.Već je bilo kasno I morao je nekako da je probudi. Međutim bilo mu je žao.

-Ljubavi...-govorio je milim I toplim glasom.

-Hm?-odgovorila je sanjivo Zejnep.

-Hajde, ustani.

-A samo još malo.Molim te.

-9 je sati.

Zejnep se odjednom digla iz kreveta sva iznenađena zato što je toliko odspavala, a njen suprug Bariš je nastavio da leži I smeškao se.

-Moliiim? 9 sati?

-Daa.

-Pa što me ranije nisi probudio?

Lovorov list (2. Sezona)Where stories live. Discover now