Sutradan smo se vratile kući jer smo Iva i ja morale na fakultet. Dok smo putovale, Iva je spavala, a ja sam razmišljala o Anti. Zašto? Iskreno, ne znam. Nekako mi se svidjelo sve vezano uz njega - od morskih očiju i predivnog osmjeha do odličnog razmišljanja i stava. Kad smo stigle, probudila sam Ivu te smo se taxijem uputile prema našem stanu. Ako prije nisam napomenula, Iva i ja smo cimerice. Brzo smo stigle do stana. Dok se Iva raspremala, ja sam malo gledala kroz prozor i razmišljala.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Znam da malo previše razmišljam, ali šta da radim takva sam. U razmišljanju me prekinula Iva.
Iva: „Jel' ti mene slušaš?"
Tina: „Ne, oprosti. Što si rekla?"
Iva: „Ma nebitno. Nego, o čemu razmišljaš? Da pogodim, o Anti" , rekla je nasmješeno.
Tina: „Da, kako znaš?"
Iva: „Pa cijelo vrijeme se smješkaš."
Tina: „Stvarno? Nisam ni primijetila."
Iva: „Reci mi, sviđa ti se on?"
Tina: „Kao osoba da, a kao dečko ne"
Iva: „Zašto?"
Tina: „Vrlo je jednostavno. Super se ponaša i jako je dobar, ali znaš kolko je poznat. I sama znaš da takvi dečki nisu za veze. Znaš na šta mislim?"
Iva: „Naravno da znam, a i mislim da si upravu", rekla je i nasmijala se.
Iva: „Nego, kad imaš predavanja?"
Tina: „U 15"
Iva: „Onda se požuri jer ti je sad 14:30"
Tina: „Molim? Kad prije?", brzo sam otrčala u sobu i presvukla se. Obukla sam ono što sam prvo pronašla u ormaru.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
