Utakmica (Ante Rebić)

31.

Otvaram oči, a sve oko mene bijelo te mi sunce ide ravno u oči. Naglo ih zatvaram te se namjestim u krevetu. Svjesna sam svega što se dogodilo i na sam pomisao na taj događaj, suze mi krenu. Još uvijek se osjećam omamljeno, ali uskoro će biti dobro. Zahvalna sam Bogu što sam među živima. 

Medicinska sestra: "Dobro jutro, kako ste?" , trgnuo me glas medicinske sestre.

Tina: "Dobro sam, hvala na pitanju" , izašla je iz sobe te je ubrzo došao doktor.

Doktor: "Dobro jutro"

Tina: "Jutro"

Doktor: "Kako se osjećate?"

Tina: "Dobro je. Malo me boli stomak, ali to je normalno" , rekla sam s osmjehom.

Doktor: "Naravno. Nego, morat ćemo provjeriti Vaše sposobnosti hodanja"

Tina: "Zašto?"

Doktor: "Postoji mogućnost da nećete moći hodati"

Tina: "Molim?" , bila sam van sebe. Što ću ja nepokretna? Nikome neću biti od koristi? Ante će me napustiti. Svi će odustati od mene.

Doktor: "Sad ćemo Vas odvesti na pretrage da što prije znamo na čemu smo. Uredu?"

Tina: "Da" 

Ante's POV
Tina se konačno probudila. Jako sam se zabrinuo za nju jer se trebala probuditi navečer, a probudila se ujutro. Svi su se uplašili. Sad ju vode na pretrage da vide hoće li moći hodati. Nadam se da će sve biti super i da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali, ali iskreno, najvažnije mi je što je živa. Sve ostalo ćemo riješit.  Krama me zove.

Andrej: "Ej, Ante" 

Ante: "Ej, kad dolazite?" , upitao sam ga.

Andrej: "Upravo smo krenuli. Kako je Tina?"

Ante: "Probudila se i sad je na pretragama. Postoji mogućnost da neće moći hodati"

Andrej: "Molim?"

Ante: "Smiri se i nemoj ništa govoriti Ivi dok ne dođu rezultati"

Andrej: "Da, to je pametno" 

Ante: "Onda se vidimo"

Andrej: "Vidimo se" , rekao je te poklopio.
Dosta dugo sam čekao da budu gotovi rezultati, ali konačno me doktor pozvao k Tini u sobi. Čim sam ju vidio, odmah sam ju zagrlio i poljubio. On je izašao i dao nam nekoliko minuta nasamo.

Ante: "Tako si me uplašila" , rekao sam tiho.

Tina: "Oprosti" 

Ante: "Oprošteno. Važno da si živa" 

Tina: "Što ako neću moći hodati?" , upitala je tužno.

Ante: "Borit ćemo se zajedno, ali predosjećam da će sve biti dobro" 

Tina: "Misliš? Nećeš me ostavit?"

Ante: "Neću, budalice. Nikad te neću ostavit" , rekao sam s osmjehom te ju poljubio u kosu.

Doktor: "Oprostite, ali došli su nalazi" , prekinuo nas je glas doktora. 

Tina: "Molim Vas recite što će biti sa mnom"

Doktor: "Gledajte, nalazi nisu baš najbolji...." , Tina je odmah počela plakati, a ja sam ju stisnuo uz sebe. 

Doktor: "...ali nisu ni najgori. Sve se može riješiti rehabilitacijom koja bi trebala trajati nekoliko tjedana. Što se mene tiče možemo odmah sutra krenuti"

Tina: "Moći ću hodati?"

Doktor: "Moći ćete"

Tina:  "Hvala Vam"