Utakmica (Ante Rebić)

16.

Kad sam došla pred policijsku postaju, brzo sam uletjela unutra i tražila nekog kome mogu prijaviti Borisa. Rekli su mi kamo da idem. Stala sam pred velika žuta vrata te pokucala. Čula sam "naprijed" te sam ušla.

Tina: "Željela bih podnijeti prijavu" , nisam ni pozdravila.

Policajka: "Dobar dan i Vama"

Tina: "Da, da, dobar dan. Mogu li kod Vas podnijeti prijavu?"

Policajka: "Da, naravno. Sjednite" ,rekla je te sam sjela.

Tina: "Znači, željela bih prijaviti svog brata Borisa..."

Policajka: "jeste sigurni u to?" , kao da je bio malo iznenađena

Tina: "Biste li Vi bili sigurni da Vam se dečko upravo bori za život zbog njega?"

Policajka: "Dobro, upravu se. Molim Vas ispričajte mi sve što se dogodilo" , rekla je te sam krenula s pričom. Bilo je tu svega, a kao šlag na kraju, pokazala sam joj poruke kao dokaz.

Policajka: "Uredu onda. Gotovi smo. Već danas ćemo ga privesti, a kad se gospodin Rebić malo oporavi posjetit ćemo ga te će i on dati izjavu, ali o nije toliko bitno jer stvarno imate jako čvrste dokaze tako da ne bi trebalo biti problema" 

Tina: "Hvala Vam na svemu"

Policajka: "Ne morate mi se zahvaljivati. To je moj posao. Ali samo bih Vas zamolila, ako slučajno stupite u kontakt s bratom, molim Vas da se ponašate kao da niste bili kod nas. To Vam je moj savjet, da ne biste i Vi nastradali, ali već danas ćemo ga privesti"

Tina: "Hvala još jednom. Doviđenja" , rekla sam te izašla iz ureda. Osjećala sam se puno lakše. Pozvala sam taksi te rekla da me odveze u bolnicu. Molim Boga da Ante bude dobro i da nastavimo tamo gdje smo stali. Došla sam do recepcije i pitala gdje je on, a oni su me uputili na treći kat. Jurila sam stepenicama kao navijena. Kad sam došla pred operacijsku salu, srela sam doktora koji mi je držao jedno predavanje. 

Tina: "Doktore Mariću?"

Dr: "Gospođice Petrović?" , bio je iznenađen što me ovdje vidi.

Tina: "Kako je Ante?" , odmah sam prešla na stvar. 

Dr: "Još uvijek nije stabilno, ali nije iskrvario jer mu je netko zaustavljao krvarenje. Ne znam tko je to, ali učinio je jako dobru stvar" 

Tina: "Hvala Vam na informaciji." , rekla sam te je on otišao. Sjela sam na stolicu te počela plakati. Zašto Ante? Zašto mene nije pogodio? Nije to zaslužio. Predobra je osoba. Ne znam kako ću mu nakon ovog pogledati u oči.... Dosta dugo sam sjedila i razmišljala, a onda sam čula da me netko zove. Pogledala sam na mobitel i vidjela sam da zove Luka. Javila sam se.

Tina: "Halo"

Luka: "Eeee drugarice, kako si?"

Tina: "Nisam dobro"

Luka: "Što? Tko je rastužio moju drugaricu?"

Tina: "Boris..."

Luka: "Što je napravilo ono đubre?"

Tina: "On je.....ovaj.....on je upucao Antu" 

Luka: "Šta? Alo bre ženo šta pričaš?" , bio je u isto vrijeme i ljut i zbunjen.

Tina: "Istina je. Sad sam u bolnici i čekam da vidim šta će biti. Jako sam ljuta i tužna...."

Luka: "Ti moraš prijaviti Borisa"

Tina: "Znam. Već jesam" 

Luka:" Hvala dragom Bogu. A sad mi reci gde si, mislim u kojoj bolnici, da dođem"