Utakmica (Ante Rebić)

9.

Poslije doručka, Ante i ja smo krenuli prema stadionu. Putem smo pričali i zezali se te nam je vrijeme jako brzo prošlo.

Tina: "Ajde pozovi Lovrena i Jedvaja te vas trojica dođite kod mene da vas brzo pregledam", rekla sam s osmjehom kad smo došli pred stadion. Na Antinom licu se moglo primijetiti da baš i nije najsretniji, ali ipak je otišao. Ja sam otišla u ured te se pripremila.

Tina: "Naprijed", rekla sam kad sam čula kucanje. Na vratima su stajali Lovren, Jedvaj i Ante.

Jedvaj: "Dobro jutro"

Tina: "Jutro dečki", rekla san i nasmijala se.

Tina: "I dečki, tko će prvi?" , malo su me zbunjeno gledali.

Lovren: "Ajde, ja ću", rekao je.

Tina: "Uredu. Ti onda ostani, a vas trojica izađite van", Jedvaj i Ante su izašli.

Lovren: "I šta moram raditi?", rekao je s nekim šarmantnim osmjehom.

Tina: "Uglavnom, ništa tako posebno. Skini hlače da ti pogledam zadnju ložu i prepone i to je to." , Dejan je kimnuo glavom te učinio ono što sam rekla. Pregledala sam ga.

Tina: "Super se oporavljaš. Savjetujem ti da se još malo odmaraš i ne naprežeš puno."

Lovren: "Ok. Hvala ti"

Tina: "Ništa. To je moj posao", rekla sam i Dejan je izašao iz ureda.

Tina: "Sljedeći", povikala sam te je u ured ušao Ante.

Ante: "Hej."

Tina: "Hej. Ajde da te pregledam. Ti si imao problema sa zadnjom ložom kao i Dejan?", upitala sam.

Ante: "Da"

Tina: "Ok. Onda. Skini hlače i lezi na ovaj krevet da te pregledam.", poslušao me te legao. Legao je na stomak, a ja sam stavila ruke na njegove mišiće. Pregledala sam ga i nisam bila baš zadovoljna.

Ante: "I?"

Tina: "Nisam baš zadovoljna. Žao mi je, ali možda nećeš moći igrati sljedeću utakmicu. Izgleda da si se preforsirao na utakmici protiv Mađarske"

Ante: "Kako? To nije moguće?", postajao je ljut.

Tina: "Nemoj se ljutiti i nervirati jer to što sam ne mora značiti. Gledaj, sad ću ti dati upute kako da se oporaviš i budeš spreman. Ok?"

Ante: "Ok.", rekao je te sjeo nasuprot mene.

Tina: "Znači, koliko sam informirana sljedeća utakmica je u lipnju u Osijeku."

Ante: "Da, tako je"

Tina: "To je super jer imaš vremena za sve. Doktor će ti odrediti tvog fizioterapeuta koji će te vježbati. Imat ćete vježbe u teretani, na terenu i u toplicama ili na bazenima. Nadam se da ti je to ok?"

Ante: "Da, da to je ok"

Tina: "Super onda. Onda smo gotovi za sada. Sve ću prenijeti doktoru, a on će razraditi detalje"

Ante: "Može. Hvala ti na svemu."

Tina: "Ništa. To je moj posao.", Ante je izašao, a u moj ured je ušao Zlatko.

Zlatko: "Oprosti što ti smetam, ali mogu ti malo ukrasti Jedvaja. Imaju slikanje za časopis. Brzo će biti gotovi"

Tina: "Naravno. Može", rekla sam se je izbornik izašao iz mog ureda. Dok su oni bili na slikanju, ja sam rješavala neke papire. Kad sam bila gotova, dečki su još bili na slikanju pa sam odlučila provjeriti je li Jedvaj gotov. Otišla sam k njima. Taman je Jedvaj bio na redu. Odlučila sam ga pričekati. Sjela sam na stolicu i gledala Jedvaja kako se smije. Ne razumijem kako se mogu stalno tako smijati. Da sam ja poznata, ne bih to mogla. Do mene je došao neki čovjek.