nedelja, 11. januar 2015.
pola jedan ujutru
Beograd
U klubu je baš prijatna atmosfera, ali je zagušljivo i prevruće. Ili je možda samo meni jer me momak iz obezbeđenja guta pogledima od kako smo Branka – moja sestra od ujaka – i ja došle. Primetila sam da me je dobro odmerio pogledom kad smo stigle ispred kluba. Pričao je sa kolegom i zastao sa pričom kada smo mu pružile rezervacije. Nije ništa rekao, samo nam je oslobodio prolaz da uđemo unutra.
Trudila sam se da ne obraćam pažnju i da mi bude svejedno, ali nemoguće je. I on je meni privlačan. Kao da ga odnekud znam, đavo ga odneo. Dolazim nekoliko puta godišnje u Beograd i skoro svakog vikenda izlazim, ali ne bih rekla da smo se sreli u nekom klubu, kafiću ili restoranu. Jako slabo i poznajem Beograd da bih ga negde drugde srela. Dok sam mozgala, odmeravala sam i ja njega pogledom, pokušavajući da se setim.
Sranje!
Krenuo je ka meni, a ja sam u tom trenutku želela u zemlju da propadnem. Da bežim nemam kud, da ga ignorišem neće vredeti. Hvata me panika.
Sranje!
Stoji ispred mene i gleda me nekoliko trenutaka, a onda mi pruža ruku.
– Zašto je lepa gospođica usamljena?
Podigla sam obrvu. – Zašto mislite da sam usamljena?
– Samo dva puta ste ustali da igrate od kako ste došli, a vaša prijateljica je sve vreme na nogama.
– Sestra. – ispravila sam ga.
– Kako god.
– Imala sam naporan dan, ali nisam mogla da je odbijem. Rezervisala je još pre mesec dana.
– Hoćete li da izađemo malo ispred ako vam je ovde previše vruće?
– Nema potrebe, stvarno.
– Molim vas. – pruža mi ruku i ja je prihvatam i krećem sa njim. Izašli smo ispred kluba i on mi je ponudio cigaretu.
– Ne bih, hvala.
Klimnuo je glavom i zapalio cigaretu. – Ja bogami bez kafe i cigarete ne mogu da izguram dan, a ni noć.
Njegova blizina je opasna – neodoljivo je privlačan.
Šta je meni?
– Iz Beograda ste? – posmatra me.
– Ne, ne, ovde sam došla u goste.
– U goste? A gotovo sam bio siguran da ste odavde, jer ste mi mnogo poznati. Kao da smo se viđali ranije.
Slegnula sam ramenima. – Izvinite, ali i vi ste meni poznati.
Raširio je oči. – Znači postoji mogućnost da se ipak poznajemo. Hej, je l' se slažeš da ne persiramo jedno drugom? Možda sam malo stariji od tebe, ali ne previše.
– Nema problema.
– Znači, znamo se odnekud.
– Verovatno, ali ne znam odakle. Ovde kad dođem izlazim sa sestrom i njenim društvom, ali mislim da se nismo upoznali tako.
– Sigurno nismo. Retko izlazim. Jesi li prvi put u ovom klubu?
– Da, da, prvi put.
– Gde ste ranije izlazile?
– Kako kad. Obično u Hramu, Kamikazi, Bumerangu...
– Nikada nisam bio niti radio tamo. Znači nismo se upoznali u provodu.
YOU ARE READING
Obeležen njenim usnama 🔚
RomanceObeležen njenim usnama je priča o Loli i njenoj borbi sa traumama iz prošlosti. Kao mala, Lola je bila nestašna i pakosna devojčica, ali kada je stasala u pravu devojku, život joj daje težak udarac i iskušava je. Njen život je potpuno promenjen posl...