Treće poglavlje

5.4K 166 2
                                    


– Lolo, stigle smo. – trgnula me je Branka na vreme jer bih u suprotnom počela da drhtim i nekontrolisano plačem. Tako je uvek kada se prisetim tog dana.

– Nemoj da misliš više na to. Nisi sama, imaš mene, prijatelje, familiju i porodicu koji smo uvek uz tebe. Nećemo ti dozvoliti da osećaš krivicu jer nisi kriva. Shvati.

Odmahnula sam glavom. – Hajdemo unutra, mnogo sam umorna.

*

Te noći sam prvi put posle dve i po godine spavala mirno i spokojno. Sanjala sam Strahinjino lice – njegove grube crte lica na kom su dominirale zelene oči, kojima ništa ne može da promakne. Delovao mi je opasno i mračno, ali kada se zagledam u njegove oči, vidim malenog, povređenog dečaka.

U sobu ulazi moja ujna Nadica.

– Hej, jesi li budna?

– Jesam, jesam.

– Nisam htela ranije da ulazim, došle ste kasno.

– Da, jutros oko pola četiri.

– Odspavaj još malo onda.

– Ma nema šanse, ne spava mi se više.

– Hoćeš li onda da nam skuvam kafu?

– Može. Je l' Branka ustala?

– Nije. Neće ta pre tri, pola čet'ri da ustane. Lenčuga. – smeje se. – Idem da kuvam kafu. Ti se razbudi i sredi, pa dođi.

– Dogovoreno.

Nadica izlazi iz sobe, a ja uzimam telefon. Ugledam nekoliko obaveštenja i jednu poruku.

Od Strahinje.

Poželeo mi je dobro jutro.

Ta njegova poruka mi mami osmeh dok mu kucam odgovor, a potom šaljem.

Nije prošlo ni pola minuta – telefon mi je zavibrirao u ruci. Zove me.

Hvata me napad panike jer znam da ću umreti ako mu budem čula glas.

U sobu ulazi ujna i govori mi da je kafa gotova.

– Javi se odmah i reci da sam izašla da popijem kafu u bašti. – govorim joj brzo i guram joj telefon u ruci.

Ujna samo odmahuje glavom i javlja se, a potom uključuje spikerfon.

– Da?

– Lolo?

– Nije Lola.

– A ko je to?

– Njena ujna.

– Mogu li da dobijem Lolu?

– Samo što je izašla ispred da popije kafu, a telefon joj je ostao unutra na punjaču.

Namigujem joj i smejem se.

– Možete li da joj prenesete poruku?

– Mogu, naravno.

– Za sat vremena se nalazimo ispred kluba gde je bila sinoć sa sestrom.

Ujna me gleda i ne zna šta da odgovori, dok joj ja odmahujem glavom.

– Preneću joj što se mene tiče, ali ona se danas vraća kući.

– Samo joj to recite, molim vas.

– U redu, reći ću joj.

– Prijatno, gospođo.

– Prijatno, mladiću. – govori ljubazno i prekida poziv, a potom me gleda namršteno.

Obeležen njenim usnama 🔚Where stories live. Discover now