Dvanaesto poglavlje

3K 109 0
                                    

sreda, 18. februar 2015.

1:40 ujutru

Novi Sad

– Doktorka, pušenje je ovde zabranjeno. – zadirkuje me.

– Otvorila sam prozor i stojim pored njega, vidiš valjda. – mrštim se.

– Imamo hitan slučaj, upravo su dovezli jednog gospodina u jako teškom stanju.

– Dolazim odmah.

Sestra je izašla iz ordinacije, a ja ostavljam kafu, gasim cigaretu, oblačim mantil i brzim koracima izlazim.

– Gde ste odveli pacijenta? – zaustavila sam sestru Emu.

– Kog pacijenta?

– Ana mi je upravo rekla da su dovezli pacijenta u jako teškom stanju.

Ema je slegnula ramenima. – Nisam čula, ne znam.

– Ti nikad ništa ne znaš.

Tada nailazi medicinski brat – David.

– Davide, jesu li odveli pacijenta u salu?

– Kog pacijenta? Nije bilo prijema već dva sata. Ono što ste vi pregledali i to je to.

– Kako, bre, nije primljen? Pa pre pet minuta je dolazila Ana da mi kaže da je primljen pacijent u teškom stanju.

– Do sad sam bio na prijemnom, nisu nikog dovezli, doktorka. Izvinite, moram da obiđem svoje pacijente.

– Svašta. – prekrstila sam se i pozvala Anu telefonom.

– Halo, doktorka. – javlja se.

– Gde si? Gde je taj pacijent i šta se dešava?

– Pacijent je ovde u sali. Dođite odmah.

– S kim si tamo?

– Vaš čekamo.

– Ko je tu sa tobom?

– Dođite, molim vas. Gospodin umire, potrebna mu je vaša pomoć.

Prestravljeno sam prekinula poziv i odjurila do sale. Uletela sam unutra i ugledala samo Anu.

– Dobro, šta se dešava s tobom, devojko? – pobesnela sam.

– Doktorka, ja sam...

– Slagala si me. Slagala. Zato ćeš biti prijavljena.

– Doktorka, ne...

– Prekini i gubi mi se s očiju, lažljivice. Pomislila sam da stvarno čovek umire. Zašto si me slagala?

– Nisam vas slagala. Potrebni ste gospodinu koji je iza vas.

Okrenula sam se i ugledala Strahinju kako sedi na krevetu koji je bio kraj prozora. Kad sam uletela nisam ga primetila jer sam bila uznemirena a i krevet mi nije bio na vidiku.

O, Bože, budale!

– Ana? – pogledala sam je.

Slegnula je ramenima. – Gospodin je bio ljubazan, rekao mi je ko je i poželeo je da vas iznenadi. Ja sam prihvatila da mu budem saučesnik.

Nasmejala sam se. – Briši odavde.

Ana se zakikotala i otrčala iz sale.

– Znači imamo hitan slučaj. – smejem se dok mu prilazim.

Smeje se i on i privlači me u svoj zagrljaj. – Mnogo mi je loše, doktorka. Srce samo što ne prestane da kuca. Imam aritmiju...

– Ti si stvarno lud.

Obeležen njenim usnama 🔚Where stories live. Discover now