9. Poglavlje

2.4K 205 21
                                    

Novi Sad
April, 2011

Imam puno da učim i moram dan uradim prezentaciju iz osnova ekonomije

Nina je odgovorila na Vukov poziv da ide u vikendicu sa njima za vikend. Želela je, jako. Ali je znala da i kada ne bi morala da uči, roditelji je ne bi pustili. Njima je bilo nedopustivo da njihova kćerka provede vikend sama, negde na planini, sa grupom raspomamljenih tinejdžera. Koje pri tome oni ne poznaju. Koje i sama Nina nije poznavala više od šest meseci.

Kaži temu i imaćeš prezentaciju do jutra

Da nećeš ti da napraviš?

Ako moram, da. Tema?

Nasmejala se kada je pročitala poruku, tačno je mogla da zamisli sada njegovu facu, kao i ton kojim bi joj se obratio.

Ne moraš ceo vikend je preda mnom. Uživaj ti

Niki?

Da?

Biće samo nas par. Hajde sa mnom

Odmah je stigla i druga poruka.

Ponesi knjigu, preslišaću te ;)

Ide mi se ali nema šanse. Čak i da nemam ništa, znam da me moji neće pustiti

Bila ju je sramota što joj roditelji sve brane, što su previše strogi i samo je čekala momenat da mu prekipi ta njena stalna bojazan od roditelja i da prekine druženje sa njom. U grudima joj se zgrčilo od te pomisli. Ne bi volela da ostane bez jednog prijatelja koji joj je bio toliko značajan. Po značaju je parirao Mateji i Tatjani a one su joj bile poput sestara. I njena mama ih je volela, tata je cenio što su dobri đaci, što su kulturne i lepo vaspitane. Čak ih je Tamara gotivila, a to je bilo teško, ona je bila probirljiva, sitničarila je, džangrizala.

Ne moraju znati gde si. Ideš?

U glavi joj se najednom odigrao čitav mini film; roditeljima će reći kako će u subotu prespavati kod Mateje jer će zajedno raditi prezentaciju, a u nedelju će kasno doći kući. Plan je pio vodu, pre svega jer je Matejina kuća bila dosta udaljena od Ninine. A i već je noćila kod nje i roditelji nisu imali ništa protiv. Usne je razvukla u osmeh i natipklala odgovor, koji se sastojao od samo jedne reči. Reči koja je na Vukovom licu izazvala identičan, ako ne i širi osmeh.

Idem.

Stvarno sam profesionalni ubeđivač :D

Idem da učim.

Ja na košarku. Čujemo se večeras

Odložila je telefon, koji je još jednom zavibrirao.

Nisi mi rekla temu

Premišljala se da li da mu kaže ili da sama uradi svoje obaveze. Na kraju se ipak odlučila za reći, pa ako dobije prezentaciju, pun pogodak, ako ne uradiće sama. I tako joj nije bilo teško...

Merkantilizam

:-)

Umesto da uči kao što je rekla, prvo je pozvala Mateu kako bi joj ispričala šta se maločas desilo i kako bi sa njom proverila verodostojnost svog plana. Zatim je majci rekla da će sutradan rano ići kod Mateje. Nije precizirala koliko rano. Kroz nekih pola sata, sedela je za radnim stolom i na glas učila lekcije iz kancelarijskog poslovanja, preslišavala se i s vremena na vreme proveravala telefon, kako bi videla da li joj je Vuk nešto pisao.

Još se zvezde sjaje (ZAVRŠENA) Where stories live. Discover now