Ona, bahata i buntovna.
On, najveći igrač i nijedna ga djevojka nikada nije odbila.
Što će se dogoditi kada se dva potpuno različita svijeta potpuno različitih duša sretnu? Hoće li njega privući njena bahatost i nju njegova umišljenost i samopouzdan...
Budi me iritantni alarm. Ustajem iz kreveta i sporo odlazim do kupaonice. Oprala sam zube i umila se. Stavila sam malo korektora čisto da ne izgledam kao zombi. Obukla sam ovo.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uzela sam svoj crni ruksak i izašla iz sobe.
Otišla sam probuditi Gitu i Gabriela jer se sami sigurno neće.
Ušla sam u Gitinu sobu. Gita ju uopće nije uredila. Ali bitno da je ona odabrala najljepšu sobu. Sivo plavu. Istina, je to muška soba ali mi se sviđa.
Rastvorila sam zastore i zaderala joj se pod uho.
"Buđenjeee!" Pala je s kreveta. Riješeno. Sad još Gabi.
Došla sam i k njemu. Njega sam samo bacila s kreveta jer mi se neda derati više.
"Aau, budalo.. leđa me bole..." Promrmljao je.
"Boljet će te još nešto ako ne ustaneš."
Izašla sam iz sobe i došla u kuhinju. Spremačica nam je složila tople sendviče za jesti. Sjela sam za stol i polako jela i bila na mobu. Za čas su došli ovo dvoje.
Kad smo završili s doručkom, vozač nas je odvezao do škole.
Ne znam zašto sam nervozna. Ovo mi je normalno, stalno ići iz škole u školu.
Parkirao je pred pred ulazom. Otvorila sam vrata i stala na beton. Gabriel je već otišao k nekim dečkima, a i Gita me ostavila samu. Shvatila sam da stojim ko budala pa sam se pokrenula.
Ne trebam ići k ravnatelju jer su nas roditelji već najavili i sve dogovorili. Čak su me i knjige doma dočekale.
Prvi sat imam povijest. Sad treba naći učionicu... Dok sam prolazila školom čula sam šaputanje.
"To je nova učenica."
"Baš je zgodna."
Ja? Zgodna? Trebaju im naočale za stvarnost.
"Čula sam da ide s nama u razred."
"Da se upoznamo s njom?"
"Što? Naravno da ne. Nek ona nama prva priđe." Čula sam razgovor dvije djevojke. Izgledaju umišljeno pa se neću s njima petljati.
Sudarila sam se u nešto i pala na pod. Podigla sam pogled i susrela se s najljepšim pogledom koji sam ikad vidjela.
"Pazi kuda ideš." Rekao je mrzovoljno. Kreten.
"Pazi ti."
"Ha? Ti si se sudarila u mene. I ne pregovaraj se samnom mala. Inače..." Unio mi se u facu "Neće biti dobro."
Tko si on umišlja da je? Ja ću se pregovarati s kim ću htjeti. Ali moram reći da je zgodan. Ima zelene oči i tamnosmeđu razbarušenu kosu. Na glavi ima kapuljaču. Obučen je u crne traperice i crnu hudicu s natpisom. Neki ženskaroš sigurno. Ne želim se petljati s njim.
Već je zvonilo a ja još tragam za učionicom. Super, kasnim prvi dan. Na hodniku sam zaustavila neku učiteljicu.
"Oprostite, gdje je učionica povijesti?"
"Drugi kat, skroz na kraju desno." Rekla je ozbiljno.
"Hvala." Nasmiješila sam se.
"A ti si?" Podigla je obrvu.
"Ja sam Helena, nova sam."
"Da da... Čula sam da dolazi novuša... Doviđenja." Okrenula se.
"Doviđenja."
Čudna li bića. Nadam se da ju nemam za učiteljicu.
Došla sam do učionice i pokucala. Čulo se tiho naprijed i ušla sam. Za stolom je sjedio stariji učitelj i gledao me preko naočala.
"Dobar dan." Rekla sam.
"Dobro jutro?"
"Ja sam Helena i dolazim iz Los Angelesa."
"Dobro Helena... Nađi slobodno mjesto."
Jedino slobodno mjesto je bilo u zadnjoj klupi do prozora i u klupi ispred kod neke cure. Pretpostavljam da u zadnjoj sjede dečki koji uvijek kasne, ili vam ga badboyi, tako da ću sjesti kod cure.
Cura ima tamnosmeđu dugu kosu koja joj pada preko lica i obučena je u crno. Nešto crta u bilježnicu i kladim se da me ni nije primjetila.
"Oprosti, je slobodno tu?"
Digla je pogled i kimnula.
Sjela sam do nje i izvadila knjige. Malo mi je glupo što joj ne znam ime.
"Ja sam Helena."
"Znam, čula sam." Rekla je ne pidižuću pogled s papira.
"Dobro... Koje je tvoje ime?"
"Kiara."
"Drago mi je."
"Aha..."
Očito ne voli pričati. Na majici joj još k tome piše ,,Don't talk to me".
U razred je netko uletio. Onaj kreten s hodnika.
"Opet kasniš Lucas..."
"Da, zaspao sam." Pogledao je u mene i nasmiješio se zlim smiješkom. Zašto me tako gleda? Izgleda jezivo.
I voliš ga.
Ne, ne volim. Kako možeš voljeti nekoga koga vidiš drugi put u životu.
Sjeo je iza Kiare. Ja sam nastavila pratiti nastavu i dosađivati se. Netko me bocnuo u leđa. Okrenula sam se i Lucas mi je pružio papirić.
Jesi za da se nađemo poslije škole?
Preokrenula sam očima i okrenula se naprijed. Ne mislim mu uopće odgovarati.
Zvonilo je i spremila sam stvari. Izašla sam van, ali netko me pribio uza zid.
"Mala, tvoje ponašanje će te skupo koštati, zapamti to." Zarežao mi je na uho. Naježila sam se na njegov duboki glas. Pustio me i nastavio svojim putem.
Ne sviđa mi se što misli da može zapovijedati sa svima. Nikad me nije to privlačilo kod dečkiju. Njihova umišljenost.
Ostatak dana u školi je prošao solidno. Lucasa nisam vidjela nigdje i s Kiarom sijedim na većini predmeta. Nije nešto pričljiva i mislim da joj idem na živce ali neću odustajati. Vidim da nema prijatelje. Čula sam kako ju neke cure tračaju i govore da se drogira. Ne želim vjerovati u to. Upoznala sam se s još dvije cure Dorom i Stephanie. Čine se dobre osobe, ali previše su dosadne. Govore onim visokim tonom i smiju se svakoj stvari koju kažu.
Ležim u krevetu i gledam seriju. Kad mi je dosadilo sam zatvorila laptop i zaspala.
