Ona, bahata i buntovna.
On, najveći igrač i nijedna ga djevojka nikada nije odbila.
Što će se dogoditi kada se dva potpuno različita svijeta potpuno različitih duša sretnu? Hoće li njega privući njena bahatost i nju njegova umišljenost i samopouzdan...
Umarajuća zvonjava alarma me trzne iz sna. Ustanem u sjedeći položaj sva u znoju.
Opet sanjam isti san.
Kako auto skreće s ceste i pada u provaliju. Padam u nesvjest i odjednom se budim u bolničkoj sobi. A nakon toga alarm prekine san i probudim se.
Sva sjećanja koja sam izgubila u toj nesreći su se vratila. Sjećam se svega.
Ali pokušavam zaboraviti sve i ostaviti to u prošlosti. Nisam u kontaktu s bilo kime iz New Yorka.
Ovdje, u Sidneyu, polažem fakultet i četvrta sam godina. Živim sama u stanu koji mi je otac kupio, u centru grada.
S tatom sam samo u poslovnom odnosu. On sad ima novu obitelj i dvoje djece. S njegovom ženom se uvijek posvađam kad je vidim, a i njihova djeca me mrze. Ne živciram se previše oko toga, znam kako biti samostalna.
Začujem neko kucanje na vratima. Pogledam na sat. Već je 14:12.
Sinoć sam radila noćnu smjenu u klubu tako da sam premorena. Radim u noćnom klubu "Dragon's eyes".
Ustanem s kreveta i otvorim ulazna vrata. U stan upadne Cassy, moja najbolja prijateljica.
"Curo, znaš što se dogodilo sinoć!" Bacila se na fotelju. Lice joj se uozbiljio kad me pogledala. "Zar si ti još u pidžami?! Pa profesorica će nas ubiti jer kasnimo!" Nije vikala, ali sigurno je glasnije govorila.
"Dobro, čekaj da se sredim pa mi onda možeš ispričati svoju romantičnu priču." Preokrenula sam očima i nasmijala se.
"Pokreni se onda!" Nasmijala se i pogodila me jednim čipsom. Čipsom? Zar imam čips u stanu?
Nebitno.
Potrčala sam u kupaonicu. Predavanje nam počinje u 15:00 tako da imam nešto vremena još.
S Lucasom se nisam čula od onog dana od kad je pobjegao iz bolnice. Znam samo da je preuzeo firmu svog oca i da sad radi u njoj. Ne znam ima li djevojku, ni ne znam je li opet ženskaroš. Ali nedostaje mi, to sigurno. Nedostaje mi onaj dan kad me prvi put poljubio nasred školskog hodnika. Kad je na sebi nosio samo ženski kupaći samo da bih mu oprostila.
Nisam ni primjetila da mi je suza skliznula niz lice. Obrisala sam ju jer ću inače opet početi plakati.
Kad su mi se sjećanja vratila, shvatila sam nešto. Lucas je možda rekao da me neće povrijediti, ali je, povrijedio me. Mogao se barem vratiti i razgovarati samnom kao što je Kiara to učinila. On, kad je saznao da imam amneziju, samo je otišao.
Nakon njega nisam imala dečka. Nemam tu želju. A i nisam upoznala nijednog koji bi mi se svidio kao što mi se Lucas.
Shvatila sam da sam predugo pod tušem i da plačem. Ma bravo Helena, opet plačeš zbog kretena koji te ostavio jer si izgubila pamćenje. Obrisala sam suze i izašla iz tuš kabine. Obrisala sam se i obukla što sam pripremila.
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Na brzinu sam oprala zube i počešljala dugu kosu. Od šminke sam stavila malo korektora da se ne vidi da sam plakala, maskaru i sjaj za usta.
Ušla sam u svoju bijelu sobu i uzela crnu torbu s knjigama i fasciklima koji su mi potrebni.
"Ajde konačno si gotova, ja ću se udebljati tu koliko te dugo nema." Cassy je ustala s kauča i praznu vrećicu čipsa bacila u koš.
"Da nisi uzela čips, ne bi bilo straha od udebljanja." Uzela sam ključeve s police. "Idemo."
Pri odlasku sam zaključala stan.
"Dakle slušaj." Cassy je započela. "Stiven me jučer nazvao i rekao da..."
I tu započinje njeno dugometražno pripovijedanje.
(...)
"Današnja predavanja su bila tako dosadna!" Rekla je Lara. "Ali dok sam vidjela Hannu, oči su mi ispale!"
"Daa ona šminka joj užasno stoji!" Dodala je Cassy.
Preokretala sam očima na njihove izjave. Zašto se uopće mučiti s idiotima popit Hanne koji stavljaju previše šminke. Ne vidim smisao toga.
Samo mi je bitno da odem doma i odspavam par sati jer danas opet radim noćnu.
"Ej cure, ja idem doma spavat. Opet noćnu radim." Rekla sam im.
"Okej, mi idemo na kavu. Ali dođemo danas u klub ti pravit društvo." Namigne mi Cassy.
"Itekako. Da te netko nebi napao tamo." Rekla je Lara.
Nasmijala sam se i nastavila putem do svoje zgrade.
(...)
Drnnnnn. Drnnnn. Zvono se oglasi.
Koji idiot mi sad remeti spavanje, ima da ga objesim.
Ustanem iz kreveta i sva rasčupana odem otvoriti vrata.
Otvorila sam ih i pogledala osobu pred sobom. Raširila sam oči i protrljala ih par puta da budem sigurna da ovo nije posljedica sna ispred mene.
Ali ne, dobro vidim. To je on.
Htjela sam nešto reći, ali nisam imala glasa. Riječi nisu izlazile iz mene.
"Helena... Mogu li ući?" Pitao je Lucas nesigurno.
"Što ti radiš ovdje?" Jedva sam uspjela upitati.
"Daj da ti sve objasnim. Molim te." Rekao je.
Da ga pustim? Pa velika je čast imati tako zgodnu osobu u stanu... Mislim da ću ga pustiti.
Pomaknula sam se u stranu i pokazala da uđe. Baš me zanima što sad on želi objasniti.
Nije ga bilo pet godina i sad mi se pojavi pred vratima. Idiot.
