21# Laž

2.6K 117 18
                                    


~HELENA'S  P.O.V~

Stigli smo pred moju vilu.

"Ne mogu vjerovati... Da sam ja zapravo povjerovao u one tvoje spike s Kiarom kad je bio tulum tu." Nasmiješio se.

"Da, to dokazuje da si glup."

"Ha ha."

Ušli smo unutra i zatekli jednu od spremačica kako dežurno čisti.
"Gospođice, danas vam se vraćaju roditelji... Ako vas zateknu s dečkom, njega će ocrniti pred zakonom, a vas doživotno zatvoriti u kuću." Rekla je sa strahom.

"Ma znam, neće ga vidjeti jer se vrate navečer, zar ne?"

"Da... Ispričavam se." Rekla je i otišla raditi do kraja.

"Dobro... Idemo, slijedi me."
Popeli smo se po stepenicama, ja prava, a Lucas me slijedio.

"Idem se samo presvući u kupaonicu, evo me odmah." Uzela sam odjeću za presvući i ušla u kupaonicu.

Obukla sam sivu trenirku i svijetlo ljubičastu oversize kratku majicu. Skinula sam malo korektora što sam imala na licu i vratila se u sobu. Lucasa nije bilo...

Pogledala sam u ormar, čisto jer ne znam što se njemu može motati po glavi pa reko možda je u ormaru.
Ali nije ga bilo u ormaru.

Vrata sobe su bila odškrinuta, a koliko ja znam, zatvorila sam ih. Izašla sam na hodnik i čula Lucasa kako razgovara s nekim u jednoj od kupaonica. Naslonila sam se na vrata jer su bila zatvorena i poslušala.

"Tako. Kažem ti stari, odustajem od izazova. Kako misliš kojeg izazova, pa izazova da povrijedim Helenu. Da... Znam... Ali što ću... Ajde bježi sad k njoj, čeka te sigurno. I pazite šta radite." Nasmijao se na kraju.

Što sam to upravo čula? U očima su mi se nakupile suze. Lucas me htio povrijediti? Zašto sam tužna ako nismo ni bili nešto više od prijatelja? Jesmo li uopće i bili prijatelji ili me samo iskorištavao zbog glupog izazova? Volim li ga?

Čula sam da ide prema vratima pa sam brzo otrčala u sobu, a onda i u svoju kupaonicu.
Moram se smiriti i praviti da ništa nisam čula.

Ali brate, on mi je lagao. Mislim nije mi doslovno lagao, ali je manipulirao samnom. Možda je mislio kako sam ga već dosta puta odbila da spavam s njim, da ću ga odbiti uvijek. Ali on je ženskaroš, zašto sam nešto više očekivala od njega. Što sam uopće očekivala od njega?
Nisam trebala ništa očekivati jer bi kako god okreneš, od ženskaroša ostala povrijeđena.

Umila sam se i stavila korektor na blago crvene oči. Meni oči lako zasuze i odmah postanu crvene kao da sam plakala satima.

Ali zašto bih trebala biti ljuta? On mi ne znači ništa u životu.

Nabacila sam fake osmijeh, koji uopće ne izgleda fake jer jako dobro fejkam osmijeh i ušla u sobu.

Lucas je sjedio na krevetu i pregledavao knjige iz kemije. Ne lažimo se, izgleda baš zgodno sad. Ali prestat ću razmišljati o njemu na taj način... Od sad.

"Jel znaš gdje je Kiara?" Pitala sam i sjela na drugi kraj kreveta.

"Da... S Louisom je još uvijek. Ima probleme s roditeljima kod kuće."

"I meni to nebi rekla. Sram ju bilo." Namrštila sam se.

On se nasmiješio. "Ajde, idemo učiti, ne želim da ti se starci pojave."

"To nitko ne želi." Rekla sam ne razmišljajući što govorim.

"Kako misliš nitko?" Pitao je zbunjeno. "Zar ne želiš da se vrate i da ih ponovo vidiš?"

"Što? Naravno da želim." Suze su mi se opet nakupljale u očima.

Zašto sad? Sad ćeš plakati?? Pred njim? Ti si mi isto neka...

Molim te, začepi samo. Hvala.

"Ena? Jesi dobro?" Pitao je brižnim glasom.

Opet on s Enom. Ali zvuči slatko kad me tako zove jer me tako nitko osim njega nikad nije nazvao. Ne, ne, krivo razmišljam opet.

"Da." Kratko odgovorim. "Trebam maramice." Mislila sam ustati, ali mi je primio ruku.

"Ne trebaš." Odmahnuo je glavom. "Trebaš mi reći što je bilo."

"Zašto?"

"Jer ti želim pomoći."

"Ne, ne želiš."

"A zašto ne?"

"Jer me želiš povrijediti. I iskreno, baš me briga za tebe."

"Čeekaj, kako to misliš? Ne želim te povrijediti."

"Ne seri, čula sam tvoj razgovor u kupaonici." Gledala sam u pod.

Uozbiljio se. "Žao mi je... To sam prije htio jer te nisam upoznao dobro. Sad te poznajem donekle i ako si slušala razgovor, mogla si čuti da sam odustao od izazova. Jer ti želim pomoći."

"Lucas... Ja ti ne vjerujem."

Vidjela sam da ga je to pogodilo u srce. Ali što da je na mom mjestu bila neka djevojka koja nema problema u životu? Nju bi samo tako iskoristio i odbacio. Što da ja nemam problema u životu?

"U redu..." Ustao je, pokupio svoje stvari i došao do vrata sobe. "Onda zbogom." Zatvorio je vrata kad je izašao.

Srce mi se raspalo i to sve mojom krivicom. Mojom... Zašto sam išla prisluškivati njegov razgovor? Zašto nisam samo ostala u sobi i pričekala..? I zašto sad plačem?!

Suze su mi se spuštale niz lice. Legla sam na krevet i zagrlila svog velikog plišanog medvjedića. On je uvijek samnom kad nema nikog.

Ali sama sam si kriva. I sad ne samo da sam izgubila Lucasa, tu su i Gabi i Gita koji će me osramotiti, a Kiara mi se ne javlja. Roditelji mi se danas vraćaju i može li biti gore?

He's a bad boy, sweety 🔚Where stories live. Discover now