He's a bad boy, sweety 🔚

13# Jezivi zvukovi

"Što je to biloo?" Ponovila je Gita.

"Vanzemaljci su te došli oteti." Kiara je preokrenula očima.

"Nije smiješnoo. Što ako nas je netko otkrio??"

"Onda nam jedino preostaje uživati ovdje u hrani." Prokomentirala sam. "Molim vas, ne ometajte me."

"Ni mene." Jedva je promumljao Ivan gušeći se u pizzi. Ovaj tip mi se sviđa.

"Ljudii jel čujete vi sebe??" Gita je uspaničeno viknula. "Tu ćete tako nastaviti jesti dok su nas gore možda ravnatelj i policajci pronašli i hapse ostale!"

"Ako se nastaviš derati tako, i nas će pronaći." Mrzovoljno je rekla Kiara. Gita ju je gledala otvorenih usta pa kad je shvatila da ju nitko ne doživljava, zatvorila ih je.

"Možda je nešto ozbiljno! Ja idem provjeriti." Odlučno je rekla.

"Ooo opet ona s tim! Zašuti i pusti me da na miru jedem!" Louis je bio živčan. "I idi ako baš želiš, nikom nećeš nedostajati."

Gita se ljuto okrenula i zabacila kosu. Ugh, kako me živcira.

"Gita?"

Okrenula se prema meni. "Šta je?" Imala je bijesan pogled.

"Hoćeš malo pomfrita?" Gledala sam ju s podsmjehom. Znam da obožava pomfrit.

"Um..." Premišljala se. "Dobro..." Vratila se i sjela preko puta mene, kraj Ivana. Zadovoljno sam se nasmiješila.

"I, koji je plan?" Pitala sam.

"Ja ga imam." Javila se Kiara. "Jednostavan je. Za početak, dovršimo s hranom. Nakon toga se vratimo u kabinet, a dva odu provjeriti što je to bilo."

"Ja ne znam što bih rekao na ovo..." Mumljao je Lucas.

"Što? Kako da nešto pametno smislim kad niti ne znamo što je tamo. Možda se samo zlatni kip ravnatelja srušio. Ili nas ostali pokušavaju prestrašiti."

Dovršili smo s jelom i sve prljavo suđe samo stavili u perilicu. Kuhari, ako ravnatelj sazna za neoprano suđe, mogu dobiti otkaz. Sretno im bilo.

Hodali smo sporo do kabineta po polumračnom školskom hodniku. Moglo se čuti naše ubrzano disanje i svaki korak je odzvanjao školom. Gita je poskočila u zrak i vrisnula nakon što se opet čuo nedefinirani zvuk.

"Smiri se, zar si na fedrima." Govorila joj je Kiara. Kiara ju stvarno ne podnosi otkad sam joj rekla da su mi ona i Gabriel braća. Pa kako ih i bi podnosila nakon toga što su prešutili svima da smo u rodu a i lagali o godinama.

"Pahaha dobra si." Nasmijao se Ivan na Kiarino ušutkivanje Gite. Louis ga je ošinuo pogledom i bio pomalo ljut ako mene pitate. Počinjem misliti da mu se sviđa Kiara.

"Od kud je došao zvuk?" Tiho je pitao Lucas.

"Od gore." Pokazala sam prema stropu.

"Mene je straah." Procvilila je Gita. Ah, blažena Gita.

"Ne brini se, ja sam tu." Ivan ju je primio oko struka i približio k sebi. Pa... Moram priznati da izgledaju slatko... Kad bi ja barem imala nekog takvog.
Ali nema normalnih dečkiju tako puno...

"I, tko ide gore?" Pogledala sam ih.

"Lucas i ti." Rekli su Kiara i Louis u isto vrijeme. Pogledali su se i počeli se smijati. Preokrenula sam očima i pogledala Lucasa.

"Pa malena, čini se da smo samo ti i ja." Nasmijao se.

"Čini se."

Krenuli smo prema stepenicama koje vode prema gore. Ne znam zašto, ali bilo me strah. Znam da se vjerojatno ništa ne događa, ali ipak...

"Smiri se, ne ideš na streljanje."

"Kako možeš biti siguran u to?"
Mislim da nije očekivao da ću to reći. Pogledao me iznenađeno.

Na drugom katu nije bilo ničeg sumnjivog. Samo što... Se dimilo iz jedne od učionica? Vrata su bila otvorena, što je davalo dodatni strah u kosti. Još mi samo fali creepy muzika i evo nas.

Primila sam se za srce kad su najdenom počele svirati orgulje. Orgulje?? Raširila sam oči i ogledala se oko sebe. Lucas je također protrnuo od straha, ali je malo manje pokazivao to. Približio mi se i primio me za ruku. Kako mu je topla ruka... Prošli su trnci kroz mene od njegovog dodira. Na sekundu sam zaboravila što se događa, duboko udahnula i zatvorila oči.

"Hel..? Idemo?" Pitao me.

"Kamo?"

"Vratiti se. Ovo je nekako jezivo."

Kad smo se okrenuli, čuo se još jedan prasak i orgulje su bile glasnije. Srce mi je lupalo sto na sat. Htjela sam plakati i vrištati od straha, ali nisam jer je Lucas bio pored mene. Kraj njega se osjećam sigurno. Zagrlio me i približio k sebi.

"Hel, idemo. Ne znam što je ovo, ali ubit ću ih, tko god da je ovo priredio."
Blago sam kimnula na njegove riječi.

Razdvojili smo se. Muzika je odjednom prestala. Iz wc-a koji je bio malo dalje od nas, iskočili su Gabi, Veronika, Daniel i Roza.

Gledali smo ih zaprepašteno dok su se oni smijali i snimali nas. Koji su oni psihipati.

"Psihopati maloumni." Promrmljala sam, ali dovoljno glasno da me čuju. Vidjela sam kako i ostatak ekipe dolazi oprezno na drugi kat. Kad su vidjeli što se događa, odahnuli su. Gita je bijesno došla do nas.

"NA SMRT STE ME PRESTRAŠILI! Vi hoćete da ja srčani dobijem??!"

"Ako još nisi do sad, vjeruj mi, nakon ove dernjave sigurno hoćeš." Rekla je Veronika.

"Zašto..?" Izustila sam.

"Bahahaga zato jer smo htjeli. I mogli. Ovo je toliki uspjeh da moramo proslaviti!" Gabriel se smijao.

"A što se točno slavi?" Lucas je podignuo obrvu.

"To što smo vas uspjeli prestrašiti."

"Pa..." Došla sam bliže Danielu i Gabiu. "Onda se vi ne morate pitati zašto je ovo." Ošamarila sam i jednog i drugog. Primili su se za lice. Lucas se počeo smijati skupa s ostalima.

"Totalno se ne pitam..." Promrmljao je Gabi.

"Totalno mi je drago." "Nego... Koliko je sati?"

"Petnaest do dvanaest. Zašto?"

"Jer mi se spava..."

"Aaw Helenici se spava." Roza me primila za obraze. Pogledala sam ju oštro pa se odmaknula.

"Da. I meni." Složio se Lucas samnom.

"I to je najzabavniji dio. Nađite si sami mjesta za spavanje! Moraju biti cura i dečko!" Viknuo je Gabi i otišao negdje s Veronikom, Rozom i Danielom.

"Super..."

"Čini se sa smo opet samo ti i ja." Vragolasto mi se nasmijao Lucas.

"To možeš reći kad nam nađeš mjesto za spavanje."

"Za tvoju informaciju, znam jedno dobro mjesto. Dođi." Krenuo je negdje, a ja sam morala za njim jer su se ostali negdje izgubili.

Iskreno govoreći, malo je jezivo kretati se po mračnoj, praznoj školi. Da sam sad sama, vjerujem da bi se srušila od straha.

Došli smo do male sportske dvorane koja dolazi u sklopu škole. Ušli smo i došli do djela sa strunjačama. Našli smo dvije ogromne tako da dok legneš, prepadneš unutra koliko je mekana. Uzeli smo dvije plahte koje služe na prozorima kao zaštita, da sunce ne ubada toliko.

Lucas je strunjače složio jednu kraj druge uz izgovor da mu jedna nije dovoljna jer je prevelik. Nisam imala snage a ni volje za prepirku. Samo sam se bacila na strunjaču i došla u zemlju snova.