38# Kraj❤️

3.2K 110 41
                                    


ČETIRI GODINE KASNIJE:

"Mama!!"

"Gdje mi je pidžama!" Vikala je Iva.

"Mama! Teo ne želi oprati zube!"

"Mama!! Zander me udara!"

"Mama, ne mogu više! Najela sam se!" Do mene je dotrčala Elisa.

Ajme... Nekad poželim da ih sve prodam. Ovo je naporno. Imati četvero djece, a od toga dva brata blizanca i dvije djevojčice je naporno.

Ustala sam sa fotelje i pogledala Elisu. "Koliko imaš godina?"
Pokazala je na ruki tri prsta.
"Onda pojedi još tri komadića mesa."

"Mogu dva?" Pitala me umiljato.

"Ne može." Nasmijala sam se. "Tri. A poslije si slobodna."

"Jeej." Otrčala je veselo u kuhinju.

"Iva, pidžama ti je na kauču!" Viknula sam.

Malena, dvogodišnja djevojčica, plave kose se nespretno spustila po stepenicama.

"Na kojem kaucu?" Pitala je Iva svojim slatkim glasićem.

"Dođi." Uzela sam ju u naručje. Sa sivog kauča sam uzela njenu svijetloplavu pidžamu i obukla joj. Sretno je otrčala negdje.

"Bok!" Netko je otvorio ulazna vrata.

"Tata je stigao!" Čuli su se veseli uzvici i trčanje po stepenicama.

Došla sam u hodnik i vidjela četvero djece kako grli Lucasa. Izgledaju... Sretno.

Ali i ja sam sretna. Jer mogu nekome pružiti ono što meni nije baš bilo pruženo. Sreća i ljubav.

Lucas je došao do mene i poljubio me.

"Fuuj!" "Mama i tata se ljube!" Djeca su vikala. Nas dvoje smo se nasmijali na to.

"Pospremi ih na spavanje, ja imam posla u kuhinji..." Uzdahnula sam.

"Naravno ljubavi." Nasmiješio mi se. "Idemo, tko je spreman za spavanje!" Odvojio se od mene i viknuo.

"Ja nee!" Svi su se zatrčali gore.

Pogledala sam ga ozbiljno pogledom. Slegnuo je ramenima i poljubio me u kosu.

"Nego, zvao me tata danas. Rekao je da mu ide na bolje." Rekao je Lucas. Njegov tata se još oporavlja od teške bolesti koju je imao.

"Drago mi je to čuti." Nasmijala sam se.

Otišao je gore k klincima, a ja u kuhinju pospremiti stol.

Kao što je obećao, Lucas je ostavio mafiju. Pa smo zajedno osnovali obitelj. I eto nas. On sad radi u svojoj firmi.

Za svoju majku nisam čula odavno. Samo sam uspjela kontaktirati Kiaru koja mi je rekla da su Gita i Gabriel završili u zatvoru zbog bavljenja ilegalnim poslovima. Moram reći da sam umirala od smijeha, znajući da su dobili ono što su zaslužili.

Lucas i ja smo ostali živjeti u Sidneyu. Shvatili smo da u New Yorku nema više ničega zbog čega bi se trebali vraćati.

Nisam mogla ni sanjati što me sve u životu čeka. Nikad nisam mislila da ću sa dvadeset i šest godina biti majka četvero djece i imati muža bivšeg kriminalca.

I naravno, konačno biti sretna...

___________________________________

Hvala svima onima koji su čitali ovu knjigu!❤️ Nadam se da vam se svidjela i da ste uživali u čitanju. 🥰

He's a bad boy, sweety 🔚Where stories live. Discover now