He's a bad boy, sweety 🔚

34# Gdje sam?

Prošlo je već nekoliko dana od kada smo špijunirale Lucasa.

Kad smo već kod Lucasa, njega nisam vidjela od tada. Uopće. Nigdje. Možda je predao novac onim likovima i vratio se u New York. To bi značilo da me opet ostavio.

A možda...

Ne znam.

Što drugo može biti?

Danas sam prije završila s fakultetom i vraćam se u stan. Cassy i Lara polažu ispit koji sam ja već položila prošli tjedan.

Prolazim kroz park i razmišljam o Lucasu. Malo previše razmišljam o njemu u zadnje vrijeme. Gledam u pod zaokupljena svojim mislima.

Odjednom, preda mnom ugledam par crnih cipela. Napravim korak natrag i polako podižem glavu. Ispred mene stoji... Jedan od tipova koji su od Lucasa htjeli pare.

Brzo sam se okrenula u nadi da pobjegnem, ali sudarila sam se u nešto tvrdo. U još jednog lika od prije neku večer. Oboje su obučeni u crno.

"Hej djevojčice." Nacerio se prvi i pokazao žute zube.

Odvratno.

Srce mi je počelo jako kucati i ubrzano sam disala.

"No no, smiri se." Drugi mi se prebližio i stavio mi kosu iza uha. "Nećemo ti ništa."

"Osim ovog." Prvi je otvorio šaku i u facu mi otpuhao neki prah. Počela sam kašljati i vid mi se tamnio.

Ubrzo nakon toga sam pala u nesvjest.

(...)

Budim se u nekoj prostoriji. Mračno je i hladno. Ima miris po vlagi i ništa ne vidim.
Podignem glavu i na drugom kraju ugledam mali prozorčić kroz kojeg dopire mjesečeva svijetlost.

Ovdje se jako teško diše. Gdje sam?

Događaj od danas mi je došao u glavu. Jesam li... Oteta?

Pokušala sam ustati, ali sam shvatila da sam zavezana lancima za ruke i noge. Probala sam se osloboditi tako da sam micala ruke, ali bezuspješno. Ovo je prečvrsto.

Netko je otvorio vrata i ušao. "Dobro jutro."

Bio je to lik koji mi je u lice puhnuo prah.

"Zašto sam ovdje?" Tiho sam upitala. "Zašto sam ovdje i zašto sam vezana!?" Glasnije sam povikala.

"Tišina!" Viknuo je. "Ja postavljam pitanja!"

"Onda ih postavljaj." Preokrenula sam očima.

Udario mi je šamar nakon čega nisam progovorila ni riječi.

"Sas kad si mirna, krenimo od početka." Pročistio je grlo. "Ja sam Degas i oteli smo te kao što vidiš. Čokolada?" Podigao je čokoladu i pružio mi je.
Slegnula sam ramenima i uzela je.
"Oteli smo te jer nam jedan od naših davnih dužnika nije platio dug... Kako se ono zove..."

"Lucas." Promuklo odgovorim.

"Ah da, on." Nasmijao se zlobno. "I pošto znamo da je s tobom zadnje bio u vezi i da mu sigurno još uvijek puno značiš, odlučili smo prvo tebe oteti ako nam on ne isplati novac. I evo sad si tu."

A gdje je to tu?

Kimnula sam glavom u znak potvrde. Htjela sm ga pitati što će biti samnom, ali bojim se da bih onda još gore prošla od običnog udarca. Tako da bolje da šutim.

"Nego, Helena, je li tako?"

"Da."

"Super, ako Lucas do sutra navečer ne preda pare, ubit ćemo te." Ravno je rekao i izvadio pištolj.

Progutala sam slinu i oči su mi zasuzile.
Molim? Ubit će me? Pištoljem? Pravim pištoljem?

Degas je izašao i zaključao vrata.
Mislim da je ovo podrum.

Izgleda da je Lucasu svejedno za mene. Da nije ne bi dopustio da me otmu. I ne bi me opet ostavio samu.

Ne mogu vjerovati... Što je ovo?

Oteta sam.

Oteta!

I od sutra ne da ću biti samo oteta nego i mrtva!

Proklet bio Lucas...

Naslonila sam glavu na hladan zid iza mene i zatvorila oči. Suze su počele teći. Nisam sigurna više što će biti samnom. Taman se ponadam da je Lucasu opet stalo... I sad se ovo desi...

Od razmišljanja sam nekako uspjela zaspati.