Ona, bahata i buntovna.
On, najveći igrač i nijedna ga djevojka nikada nije odbila.
Što će se dogoditi kada se dva potpuno različita svijeta potpuno različitih duša sretnu? Hoće li njega privući njena bahatost i nju njegova umišljenost i samopouzdan...
Prošla je još jedna noć. Danas me puštaju iz bolnice. Ako se mene pita, ja ne želim ići kući. Što mi znači biti s ljudima koje ne poznajem i koje kao da prvi put vidim.
"Dobar dan, došla sam po nju." U sobu je ušla žena koja je jučer pravila skandal. Opet namrštena i ozbiljna. Saznala sam da mi je to majka... I ne sviđa mi se.
"Evo, stvari su joj spremne." Medicinska sestra joj je predala neki ruksak s mojim stvarima.
"Idemo Helena." Strogo je rekla.
Ustala sam s kreveta i skupa smo izašle van. Kad smo izlazile iz bolnice, nije me ni pogledala. Hah.
"Ulazi unutra." Došla je do nekog crnog auta. Auto zgleda poprilično skupo.
Otvorila sam si vrata i ušla.
"Vozaču, kreni." Naredila je.
Imamo vozača? Šta oni rade da mi je znati pa su tako bogati.
A da nije možda da otimaju tako ljude i onda ih drže zatočene?
"Helena", iz razmišljanja me trgnuo mamin glas, "ideš živjeti k svom ocu u Sidney. Ne mislim se ja brinuti za tebe. Ići ćeš tamo i započeti novi život, ne zanima me."
Gledala sam u nju zbunjeno. Idem kamo? U Sidney? Pa to je na drugom kontinentu. Ali... Možda ovo ni nije tako loše. Mogu započeti ispočetka.
"Baš super. Bar neću morati biti s tobom." Preokrenula sam očima.
Ljuto me pogledala i ignorirala moju izjavu. "Već sutra ti ide prijevoz tako da spremi stvari." Otvorila je vrata i izašla jer smo stigle.
Kad sam nogom kročila na tlo, i vidjela vilu, skoro sam se onesvijestila. Je li moguće da sam ovdje živjela? Ovo je ogromno! Kako se unutra uopće netko snalazi?
"Pokreni se." Blago me udarila po leđima da se trgnem.
Okrenula sam se oko sebe i ušla u vilu.
Unutra je također bio ogroman prostor. Wow ja sam u čudu. Nisam ni sanjala da smo ovako bogati...
"Ne!" Čula sam nečiji vrisak. "Nema šanse! Roza, kako! Spavala si s njim?!" Uz stepenice se spustila neka djevojka... Moja sestra čini mi se. Ni ona me nije pogledala nego je samo izletjela van.
Što su ovdje ljudi tako nepristojni.
Ali odjednom sam se sjetila onog dečka koji je bio kraj mog kreveta kad sam se probudila. Od onda ga nisam više vidjela. Kiara mi je pričala da mi je bio dečko. Ako mi je dečko, nebi li trebao biti uz mene sada? On je samo pobjegao... Kreten.
Odmahnula sam glavom jer ne želim razmišljati o njemu sada. Ako idem u novi život, trebam se riješiti starog. Moram zaboraviti na njega.
Pronašla sam svoju sobu te se počela spremati za sutrašnji put.
(...)
"Gospođice Helena..." Netko me prodrmao. "Vani vas već čeka prijevoz do aerodroma." Bila je to spremačica.
"Evo... Koliko je sati?" Jedva upitam.
"Pola četiri ujutro. Dižite se." Izašla je van.
Ispustila sam nezadovoljan uzdah. Baš je rano. Ali čim prije ću krenuti prije ću stići.
Ustala sam i otišla do kupaonice. Oprala sam zube i počešljala se. Obukla sam crne tajice i bijelu deblju vestu jer će mi biti udobno putovati u tome. Ispod veste sam obukla kratku bijelu majicu ako mi bude vruće.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Dobra stvar je da je sad u Australiji toplo vrijeme. Obožavam kad je sunčano i obožavam ljeto.
Uzela sam mali baby rozi ruksak u kojem su mi prijenosni punjač, knjiga, laptop i mobitel.
Kofer i ostatak prtljage mi je već u autu. Ah jedva čekam da stignem. Ne znam kakav mi je tata, ali nadam se da je barem bolji od majke. Ako i nije... Ma sve je bolje od ove drapačoze.
"Doviđenja! Idem ja..." Rekla sam kad sam izlazila iz kuće po zadnji put.
"Idi više!" Majka se zaderala iz dnevnog boravka.
"Pa idem! I ne vraćam se... Kozo stara!" Zaderala sam se i brzo zalupila vratima pa mi nije stigla ništa dobacivati. Ušla sam u auto.
"Krenite." Rekla sam vozaču. "Brzo!" Viknula sam kroz smijeh.
Okrenula sam se i kroz zatamnjeno staklo vidjela mamu kako stoji pred vratima i viče nešto. Nasmijala sam se i okrenula se naprijed. Jedva čekam da dođem u Sidney.
