He's a bad boy, sweety 🔚

24# Razočaranje

Dolazim pred školu i već me Stephanie i Dora zaskaču.

"Pa hej curo, nismo se dugo vidjele!"

"Daa totalno nam ispričaj šta ima novo! I usput, s nama u šoping danas! Došla je nova kolekcija!!" Vrisnula je od sreće Steph.

"Pa... Evo ništa novo, sve po starom." Rekla sam u dosadi.

"Drago nam je! A sad slušajte, znate da Tina zna tko joj je napravio ono s ormarićem i rekla je da će se osvetiti. Znači, ja mislim da su to bili braća Gwins, uvijek rade nevolje."

"Braća tko?" Pitala sam i spojila usta.

"Ma znaš one prvašiće što su dvaput pali razred i sad ga ponavljaju treći put? Zovu se... Na G je... Nešto na G uglavnom. A prozvani su Gwins jer im imena počinju na G a i blizanci su." Objasnila mi je Dora.

"Je li jedan dečko, a druga cura?"

"Daa, znači znaš ih?"

"Da... Znam ih." Rekla sam i uzdahnula. Ne mogu vjerovati da se zovu braća Gwins... Tko je smislio tako glupo ime? Brate...

"Onda Hel? Jesi za?"

"Za što? Nisam vas slušala."

"Ma nebitno, ajde pozdrav!" Otišle su negdje i smijale se.

Odmahnula sam glavom i išla dalje hodnikom. Pitam se gdje je Kiara. U daljini sam vidjela kako se netko ne ljubi nego jede. Ali doslovno su se jeli. Mislim da je to neka od Tininih ku*vi i... Lucas.

Mogla sam i očekivati to od njega. Ali nešto me stegnulo oko srca kad sam ih vidjela... Valjda propuh jer je hladno...

Pogledala sam u te zelene oči koje su bile pune tuge. On je gledao u mene i brzo skrenuo pogled.

I kako da ja sad pričam s njim ako će se on svako malo lijepiti za neku... Plastičnu čačkalicu?

Hladno sam prošla kraj njih i nastavila do učionice. Ali još uvijek me boli srce. Osjećam se slabo. Baš bezveze.

U razredu me čekala Kiara. Skinula je slušalice kad me vidjela.

"Pozdrav! I danas ćete razgovarati? Makar još uvijek mu mislim slomiti zube." Stiskala je šake.

Nasmijala sam se. "Kiara polako, nećeš mu ništa slomiti. Osim ako baš bude neophodno. Ako ga uhvatim nasamo ćemo razgovarati, a ako ne, moj život se nastavlja. Bio on u njemu ili ne. Ionako se nismo ni zbližili previše. Nismo se zbližili uopće zapravo. Ali mi nedostaje... Kiara glupa sam.

"Znam... Ali gledaj, naći ćeš ga nasamo danas. Da ti sve objasni. A ako neće biti sam, onda ću ja to riješiti." Nasmijala se.

"Hvala ti."

(...)

Traje veliki odmor i našle smo Lucasa. Sjedi na klupici i opet se žvali s nekim... S Claudiom ovaj put. Peder običan.

Nije peder. Voliš ga.

Ne volim. I da, peder je.

Ako se žvali s curom, nije peder.

Začepi, hvala.

"Heej!" Veselo im se približila Kiara. Claudia nas je čudno pogledala, a Lucas je imao nezainteresiran pogled. "Claudia dođi trebam te nešto." Kiara ju je podigla i nasilno odvela dalje od nas. Čulo se kako Claudia viče neke prijetnje, ali nikog nije briga.

Lucas je ustao spreman otići, ali sam ga uhvatila za lakat. "Lucas, trebamo razgovarati."

"Ne trebamo. Rekla si svoje." Hladno je odvratio.

"Da, trebamo!"

"Helena, slušaj. Istina je da sam se s tobom družio samo zbog izazova, oke? I to je to. Ali istina je i to da sam ti htio pomoći u vezi brata i sestre jer znam da si trebala pomoć. Ali... Nekako više nemam tu želju. Ti mi ne vjeruješ, ja sam odustao od izazova i više se nećemo viđati. Vrijeme je da se udaljimo. Razumiješ?" Završio je.

Gledala sam ga nezainteresirano sa suzama u očima. "Dobro. Svejedno. Ionako je naše viđanje bilo samo zbog tvog izazova." Slegnula sam ramenima i krenula dalje od njega. "I da... Smrdi ti iz usta. Provjeri s čim ta ku*va usta maže." Blago sam se osmjehnula. Mogla sam osjetiti njegov zbunjen pogled.

Suze su još bile u očima.

Sve mi je rekao.

Nikad ništa nije osjećao za mene. Je li me povrijedio? Pa... Ne znam. Vjerojatno. Ali zašto sam dopustila da me njegove riječi povrijede? Baš sam glupa...

Ne želim više biti u školi pa sam otišla u obližnji park. Izvadila sam slušalice, pustila pjesme i pokušala ne razmišljati o njemu...