Najslađa Pogreška✔ završena

Deseto poglavlje

Tanner

Nisam bio svjestan što nam donosi sljedeće jutro. Pogled mi je zastao na Korini koja spokojno spava pokraj mene. Ona je u mome krevetu, na mojem jastuku dok mi se prošle noći predala. Nikada nisam mislio da bi osjetio nešto tako prema njoj. Ne nije to ljubav, nije biti zaljubljenost, ali ona je prva žena prema kojoj sam ja osjetio toliku strast. Svjestan sam da je sve ovo pogrešno, ovo je sve pogreška, ali kako negirati kemiju koja kruži zrakom svaki put kada smo u istoj prostoriji? Kako da to netko ignorira?

Ruke su joj položene ispod jastuka, dok joj je kosa rasprostena po cijelom jastuku. Polako sam maknuo poplun sa sebe te obukao trenirku i majicu te na prstima izašao van iz sobe. Čim sam zatvorio vrata čuo sam glasove od kojih me krenula jeza. Iste sekunde sam dotrčao do dnevnog boravka, a onda sam šokirano zastao.

Noa i Lena su sjedili svako na jednoj strani dvosjeda dok je između njih sjedio moj tata sa tanjurom na kojemu su bile kriške krha, a on je u ruci imao nož kojem je na kruh stavljao miješani pekmez.

„I tako sam vam se ja užasno bojao ići na čamac jer sam znao da je oko mene duboka voda. Istina je da sam znao plivati, ali znate kako kažu more je ništa naspram rijeka jer one teču i teču."

„Što se onda dogodilo djede? Jesi li pao?" Lena se skroz prilijepila uz njega dok se on nasmijao, a onda joj dao jednu krišku kao i Noi drugu.

„Bio sam nagovoren da krenem. Bilo me toliko strah da sam se sakrio u kut čamca i cijelo vrijeme se držao uz sam vrh čamca kako ne bih pao. Tata mi je svako malo ponavljao da se nemam ničega bojati, ali u mome slučaju strah je bio jači od mene. Nikako se nisam mogao opustiti i uživati u plovidbi. Sve do jednog trena kada je došao do mene i samo me podigao na noge. Bilo je toliko strah da sam ga držao da je jedina nada na svijetu. Ono što je on napravio nikako nisam očekivao. Šapnuo mi je da mu vjerujem. Nešto u njegovom glasu me natjeralo da mu vjerujem jer znam da mi nikada ništa nažao ne bi napravio. Nikada niti nije i vjerovao sam mu. Pružio mi je jednu ruku koju sam čvrsto uhvatio, a onda me zajedno sa sobom bacio u rijeku."

„Hi, bacio te deda?" Lena je zvučala više nego uplašeno, ali nastavila ga je gledati dok po licu bila sva uprljana. Nisam mogao, a da se barem malo ne nasmijem.

„Tako je malena moja. Uzeo me za ruku i zajedno sa mnom skočio u hladnu vodu. Mislim da ne moram govoriti koliko sam se bojao, ali nakon što sam shvatio da ni rijeka nije opasna sam se nasmijao. Nasmijao sam se sebi jer sam uspio, nasmijao sam se tati mi je pomogao da se riješim tog straha i zbog njega se više nikada nisam bojao nikakve vode ni dubine. Poanta svega je da vjerujete roditeljima jer oni vas poznaju u dušu i znaju što je najbolje za vas čak i kada vi mislite da opako griješe."

U tom trenu tata je spojio pogled sa mnom te se malo nasmijao, a onda mi rukom pokazao da mu se pridružim. Polako sam došao te sjeo do Lene i poljubio je u kosicu dok se ona samo smijala.

„Vidim da se vi od ranog jutra zabavljate ha? Deda vam je pričao kako ga je tata bacio iz čamca, pa i mene je on bacio jedno ljeto. Jel vam i to rekao?"

Svo troje su se okrenuli prema meni te me samo gledali čekajući što će sljedeće saznati. Pogledao sam tatu koji se samo nasmijao i klimnuo glavom. „Jeste spremni na moju verziju ove priče?"

„Da tata, pjičaj nam kako je deda tebe bacio u vodu." Lena se penjala po meni, a onda se smjestila na jednu nogu dok je tata stavio Nou u svoje krilo, a on se samo smijao.

„Bilo je to kada sam možda bio malo stariji od vas. Znam da još nisam krenuo u školu i jedan dan mi je rekao da idemo na pecanje. Meni je naravno to bilo fora jer nikada u životu nisam pecao niti ništa slično i bio sam uzbuđen, a onda je kao što je i njegov tata napravio, uzeo me za ruku i zajedno sa mnom se bacio u vodu. Mene nikada nije bilo strah svega toga pa sam se samo smijao i smijao i jedva sam došao k sebi od smijeha."