Najslađa Pogreška✔ završena

Dvanaesto poglavlje

Tanner

Ponovo sam se probudio pokraj Korine. Prestao sam brojati noći koje smo proveli jedan iz drugoga dok su nam se tijela dodirivala, a usne spajale. Korina je jedna savršena osoba i kako sve više vremena provodim s njome tako mi je sve draža i sve je bliže mome srcu koje se ne bi žalilo da mu se netko svidi. Gledam je i gledam tu plahtu koja prikriva cijelo njeno tijelo i to me užasno nervira jer je ne mogu gledati.

Polako sam joj se približio, a onda maknuo jedan dio plahte koja je na njoj i samo se nasmijao kada sam je ponovo vidio u njenom najljepšem izdanju. Ako se ja u nju ne zaljubim onda stvarno ne znam što nije u redu sa mnom. Onda sam sigurno poludio jer ona je san svakog muškarca. Polako sam joj došao do nogu koje sa lagano razmaknuo, a onda se ugurao između njuh.

Poljupce sam krenuo nizati niz unutrašnje strane njenih nogu pa sve do onog osjetljivog mjesta. Prvo sam ga nježno poljubio i pogledao nju koja se malo trznula, ali je nastavila mirno spavati. Vratio sam se do nje i onda je počeo ljubiti kuda god sa stigao. Nisam mogao odoljeti tome da je ne ljubim i zato sam kao napaljeni manijak morao. Odjednom sam osjetio njene ruke kako mi se zapleću u kosu na što sam ubrzao radnju.

„O moj Bože Tanner!" Nasmijao sam se na njene riječi, a onda dodatno ubrzao dok je ona počela jako stenjati.

Stenjala je tako neko vrijeme i migoljila se ispod mene, a kada sam je uhvatio za bokove da ne brda onda je još jače stenjala i sve tako dok se nije potpuno opustila, a ja sam sve pokupio što mi je darovala. I sada je stvarno bilo dobro jutro. Smjestio sam se između njenih nogu i samo je gledao dok je ona ubrzano disala, a onda joj je smiješak preletio licem.

„Vidim da se nekome jako svidio ovaj način buđenja. Znaš što? I meni se jako svidio i sve više razmišljam da ga češće prakticiram. Baš mi je bilo dobro, a i najeo sam se slatkoga."

Sada sam se i ja počeo smijati dok me onda udarila jastukom, a onda sam se samo legao na njeno tijelo. Prstom sam krenuo kružiti po njenom trbuhu dok me ona češkala po kosi i počeo sam razmišljati o svemu. O svome životu i onome što mi on donosi. O svom poslu i onoj djevojci koja se tamo vani negdje krije i molim Boga da je bivši ne nađe.

Dobro se sakrila. Ma savršeno se sakrila jer je i ja tražim više od tjedan dana i ja i ekipa i nikako joj ne možemo ući u trag. Kako joj je tako to sve pošlo za rukom, nemam pojma, ali nadam se da ćemo je naći. Nema nikakvih podataka o njoj. Pregledali smo svu dokumentaciju u bolnicu koju smo smjeli, ali ništa. Očito je tražila od njih da ostane anonimna što je super, ali nama sve otežava.

„Korina, smijem li te nešto pitati?" Pogledao sam je, a ona je odmah klimnula. „Što bi ti napravila da te bivši pokušao ubiti, mislim dobro ne sada baš ubiti već da je on kriv za to što si skoro umrla?"

Korina me samo gledala i šutjela neko vrijeme, a onda si je pogledala u ruke i opet moje oči. „Zašto te to zanima Tanner? Na što ciljaš time pitanjem?"

„Ma, saznao sam da je postojala neka djevojka koja je bila u vezi sa jednim od one zloglasne ekipe dijamanata i da je skoro umrla jedan dan kada je njen bivši uhapšen. Sakrila se i nikako je ne mogu naći, ali ona nam treba jer vjerojatno znam sve o njima i mogla bi nam pomoći da ih jednom zauvijek sredimo i da više nikome ne naudimo, a onda da se prestane skrivati i nastavi živjeti."

Gledao sam je ravno u oči dok je i ona to radila. Šutjela je, opet je šutjela neko vrijeme, a onda klimnula. „Da sam ja na njenom mjestu onda bi napravila sve da me nikada ne nađe. Napravila bi sve što je u mojoj moći da me nitko ne može povezati s njima. I ne, ja se ne bi skrivala već bi nastavila živjeti jer ona ih sigurno pozna i zna što bi napravili, a što ne. Pusti je Tanner, pusti je neka živi i nemoj joj prošlost ponovo dovesti pred vrata. Ne misliš li da je dovoljno patila i da samo želi živjeti. Ostavi se toga. Znam da ti treba za slučaj, vjerujem, ali pusti je na miru i nađi drugi način."