Najslađa Pogreška✔ završena

Dvadeset treće poglavlje

Korina

Još jedan krik mi je pobjegao s usana iako sam ga trebala zadržati da ga ne pustim. Još jednom sam zavrisnula od silnog zadovoljstva koje moje tijelo proživljava. Još jednom sam čvrsto obgrlila ruke oko njegovog tijela i približavala ga još više k sebi da je i onaj mali dio između nas bio zatvoren. Noge su mi čvrsto stegnute oko njegova struka, a nokti ponovo šaraju njegovim leđima. Glava mu je zaronjena u moj vrat dok se suzdržavam da ponovo ne vrisnem jer osjetim da smo oboje na samome kraju. Kada i pomislim da je kraj, da sada slijedi oslobođenje, on usporava i kada se primirim ponovo tjera onim tempom i nikako se ne mogu osloboditi toga osjećanja da želim biti slobodna. Drži me u šaci, moje tijelo ovisi o njegovim pokretima unutar mene, a njegove usne me izazivaju na stenjanje koje je svakoga trenutka sve glasnije i glasnije.

Tijelom mu dajem poticaj da nas približi kraju. Jače ga stežem nogama i šapućem na uho da sam blizu i da me konačno oslobodi ovoga mučenja koje traje satima. Nikako da me pusti, on uživa u tome, a onda kada se to i dogodi onda ide sve ispočetka. Nisam se ni jednom požalila, nisam mogla jer on u meni je nešto prekrasno, a isto tako i čarobno. I odjednom to se dogodi. Potpuno se opustim u njegovim rukama dok grizem usne da me vrisak ne proguta.

Tanner me nježno ljubi po licu dok me polegne na krevet, a onda legne pokraj i oboje ubrzano dišemo. Osmijeh mi titra na usnama jer volim ovog čovjeka. Stvarno ga volim i on je jedini koje je uspio izliječiti moje slomljeno srce. Nije se morao ni previše truditi, ima nešto u njemu u što se jednostavno moraš zaljubiti. Ne znam jel to karakter ili nešto drugo, ali zrači nečime posebnim. Nečime zbog čega cijelo moje tijelo i ja ludimo.

„Jesi živa?"

Okrenem glavu prema Tanneru koji toliko brzo diše da ne stignem ni pratiti kako se njegova prsa pomiču gore dolje. „Ako sam tu onda jesam. Nisi me još ubio ne brini. Nisi ti ni svjestan kako sam ja izdržljiva osoba."

„Ma nemoj."

„O da starče." Osmijeh mi je ponovo zatitrao na usnama.

Tanner me samo gledao, a onda se nakrivio na lakat i rukom mi prešao obrazom peko usna, grudi te je ruku zaustavio na trbuhu kojega je nježno pomazio. Preselila sam pogled na to mjesto gdje tata pozdravlja svoju bebu te poklopila njegovu ruku sa svojom.

Ruka mu i dalje nježno prelazi preko cijelog trbuha dok ga gleda sa takvom toplinom koje se rijetko viđa. Koju sam ja rijetko vidjela. Jer, kada sam bila trudna s Noom, Robert nikada nije tako gledao na mene kao Tanner. Nikada nije imao tu toplinu kada bi dotakao moj trbuh, a Tanner isijava koliko topline prenosi na nas.

I samo tom malom gestom je pokazao kakav je čovjek. Pokazao je koliko je savršen iako bi netko za njega mogao reći da je ozbiljan jer ima takav posao, ali kada je sa voljenima onda je stvarno kao mali medo pun ljubavi za svakoga čovjeka na svijetu. Pogledom punom ljubavi koji upućuje Noi i Leni jednostavno otkriva koliko je dobar otac i prvi puta u životu se ne brinem kakav će biti prema ovoj bebi koja tek treba doći na svijet. Znam da će biti savršen i da će dati sve do sebe da i ona bude najsretnija beba na svijetu.

„Trebao bi krenuti." Izvuče ruku iz moje te se krene oblačiti, a ja odmah pogledam na sat i vidim da je vrijeme.

„Zašto moraš ići u noćnu smjenu? Pa ti si inspektor pobogu."

„Moram Korina. Nije bitno jel sam običan inspektor ili policajac. Svatko mora pridonijeti koliko može, a ja tako pridonosim. Možda je nekome nešto iskrslo pa se sa nekime mijenja. To je moj posao koji volim i prihvaćam sve uvjete koji dolaze s njime."

„Ma znam. Shvaćam sve, ali tako mi te je milo gledati dok moraš ići na posao, a ja ću se tu namjestiti i prepustiti snu."

Tanner je ponovo sjeo do mene i nježno me poljubio u čelo te se nasmijao. „Ti i moraš odmarati. Vas dvije morate odmarati."