Najslađa Pogreška✔ završena

Epilog

Korina

Dječji osmijesi ispunjavaju dvorište. Zbog toga se i sama nasmijem jer su svi sretni i jer je ovo jedan poseban dan. Pažljivo vadim čokoladnu tortu sa višnjama iz frižidera na stol, a onda se vraćam i iz ladice izvadim dvije svjećice. Sa osmijehom ih stavljam na tortu, a onda je cijelu pogledam. S obzirom na svu gužvu koju sam imala zadnjih dana čak je i savršeno ispala. Zapravo ispala je i više nego savršeno. Ionako nije bitan izgled torte već sam okus. Barem tako često ljudi govore.

Okrenem se iza sebe kada se vrata otvore te se odmah osmjehnem kada se začuje i taj mali nevini plač. Naslanjam se na radnu površinu dok gledam u Melanie kako nam se približava sa svojom novorođenom bebom. Melanie je ostvarila svoju prijetnju kada je rekla Carlosu da će joj napraviti bebu i sada su i oni ponosni roditelji malog Noela. On je tako slatka beba i mislim da će se naviknuti da je na rukama jer ga svi nosimo kada god stignemo, a Melanie ludi radi toga.

„Opet je gladan?"

„Ma nije ovoga puta, sada se mali moj pokakio i mama mora promijeniti pelenu jer tata vani puše balone." Melanie premjesti maloga u sjedalicu te mu krene promijeniti pelenicu dok se ja smijem njenoj sreći.

„Hajde mama, ne može samo tata mijenjati pelene, moraš i ti malo."

„Ma jel znaš ti koliko mi njemu promijenimo pelene na dan? Puno previše, stvarno puno previše. Ja ne znam kako može tako puno kakiti. Moj mali princ puno kaki, jel da mamino?"

Nakon tepanja ga krene ljubiti po licu, dok se Noel smiri i počne bebasto smijati. Krenem se smijati s njim jer mu ne mogu odoljeti. Stvarno ne mogu kada je tako slatki mali, bebasti sa tim malenim nogicama i obraščićima. Primam tortu u ruke te pričekam da Melanie završi sa oblačenjem, a kada ga prisloni na svoja prsa i klimne zajedno krenemo prema dvorištu gdje je sve puno ljudi.

Naravno da su Liam, Alex i Carlos zajedno i raspravljaju o muškim temama dok Ava sjedi pokraj Paule i nježnim pokretima mazi svoj veliki trbuh. Da, imamo baš mnogo beba zadnjih godina. Više ne stignem pratiti tko zatrudni, tko rodi, tko ima rođendan. Baš ništa. Sretna sam, stvarno sam sretna jer su svi našli svoju sreću u životu i da svatko do njih ima svoju malu obitelj.

Stavljam tortu na stol, a onda poravnam ljubičastu haljinu i sve ih još jednom pogledam. Gledam svakoga od njih kako su sretni, kako uživaju, a onda vidim i svoja tri anđela. Noa je sada veliki dečko, ali i dalje se ne odvaja od svoje šilterice i sada tamo priča malome Seanu kako moram paziti na seku Noru. I Nora je dobila maloga bracu i sva sreća pa kod Paule nije bilo nikakvih komplikacija.

S druge strane Nora trči okolo sa tijarom koju predaje Leni, a onda je stavi na našu malu slavljenicu. Moja mala Alina je sada prava mala cura. Toliko mu sliči, toliko je ista on da to svi govore. Slika i preslika Tannera. Nasmijem se kada se Alina vidi u ogledalo, a onda se počne jako smijati i na samom kraju i mene ugleda.

„Mami!"

Nasmijem se svojoj maloj princezi, a onda čučnem i dočekam je širokih ruku dok mi se ona baca u zagrljaj. Kada su me te malene rukice zagrlile osjećala sam se toliko voljeno, toliko sretno jer sam je dobila. Jer je moja mala curica sretna i najvažnije, zdrava. Otisnem joj par poljubaca u njenu kosicu dok se ona slatko smije, a onda me pogleda ravno u oči.

Pomazim je po rumenom obraščiću kakav je stalno, a onda pogledam u njene oči koje su preslika njegovih. Te velike sjajne oči, naslijedila ih je od njega, naslijedila je i boju kose i taj mali nosić. Ona je cijela Tanner. Ima sve njegove osobine i svaki puta kada je pogledam u njoj vidim njega i tako znam da je on uvijek ovdje sa nama. Iako ga nema, on je ovdje.