Najslađa Pogreška✔ završena

Sedmo poglavlje

Korina

Hodala sam salom, a onda mi je za oko zapeo jedan lik koji mi je bio toliko poznati, ali naravno da ga nigdje nisam mogla smjestiti. Znatiželja je moja slabost i zato sam ga odlučila slijediti. Okretala sam se da vidim nekoga od ekipe, ali naravno da sam ih u ovog gužvi potpuno izgubila, a on je sve više i više odmicao od mene. Zgrabila sam torbicu te sam samo potrčala stepenicama za njim i došla na hladan jesenski zrak.

Obgrlila sam se rukama i samo ga slijedila, ali naravno onako da me ne vidi. Muškarac je u svakom smislu. Kratka crna kosa, brada dosta starija i mnogo, stvarno mnogo tetovaža po cijelom tijelu. u glasu mu se osjećala neka grubost, a hoda je bio kao u vojnika. Iskreno se ne bi čudila da saznam da je bio u vojsci jer njegov izgled govori da je, a opet možda mi se sve to samo tako pričinjava.

Stao je pokraj jednog drveta na koje se naslonio i onda izvadio mobitel i samo ga stavio na uho, a onda sam se samo sledila kada sam čula sljedeće ime koje je spomenuo. Marcel Connors. Cijelo tijelo mi se potpuno izgubilo, potpuno se otežalo, potpuno sam se izgubila u prostoru i vremenu, a onda sam samo čula pucanj koji me vratio u stvarnost.

Istog trena sam se okrenula prema kući te sam samo potrčala prema tamo dok sam vidjela kako ljudi bježe iz nje. Stala sam na sredini i samo molila Boga da i oni izađu, da svi izađu. Prva od njih je dotrčala Ava koja je bila sva u panici i samo gledala iza sebe. Iste sekunde sam došla do nje te je primila za ruku i samo je povukla što dalje od vrata.

„Korina, ajme meni ti si ovdje. Jesi dobro? Ajme mislila sam da si još unutra. Ajme dobro si?" Ava je doslovno drhtala u mojim rukama te sam je samo privila uz sebe i čvrsto zagrlila.

„Dobro sam, nisam ni bila unutra. Trebao mi je zrak pa sam izašla prije pucnjave. Što se to tamo dogodilo i gdje su Tanner i Alex?"

„Ne znam. Tanner me je poslao van i rekao da će pronaći tebe i Alexa i sada ni jednoga ni drugoga još nema. Ajme samo da su dobro. Trebala sam ostati sa njime. Lakše bi sve našli, stvarno bi. Nikada si neću oprostiti ako im se nešto dogodi, nikada."

Samo sam je grlila i gledala prema vratima gdje su ljudi i dalje izlazili. Žene su plakale dok su se neke jedne provlačile dok su ih muškarci vukli za sobom i onda su svi stali i samo gledali u kuću, a oni pametni su samo pobjegli. Iskreno i ja bi pobjegla, ali sada nema šanse. Olakšanje me je preplavilo kada sam vidjela Alexa koji izlazi i samo gleda oko sebe.

Polako sam se odmaknula od Ave, a onda iz svega glasa povikala njegovo ime. Vidjelo se na njemu da je doslovno odahnuo kada nas je vidio te je samo došao do nas dok mu se Ava bacila u zagrljaj dok je on bio malo zbunjen, ali ga je spremno prihvatio, a onda je pogledao mene.

„Ti si tu? Ajme meni, ajme meni." Zbunjeno sam ga gledala, a onda mi je sinulo o čemu mi govori. Tanner je ostao unutra i traži mene.

Ovo se ne događa, ja sam vani, a on je unutra i traži mene. Iskreno sada ne marim za ništa, ali moram otići tamo i viknuti mu da sam dobro i da sam vani. Skrenula sam pogled sa Alexa te sam samo potrčala prema vratima dok sam čula kako me Ava saziva, ali iskreno nisam mogla mariti ni za što.

Trčala sam prema ulazu koliko su me noge nosile, a onda sam osjetila nečije ruke oko moga tijela te samo udarala tu osobu i vikala da me ostavi na miru, ali on me nikako nije puštao. Osjećala sam kako jedna suza klizi niz moj obraz jer su se pucnjevi počeli pojačavati. Doslovno nisu prestajali, a njega nema.

Alex me čvrsto držao na mjestu dok je Ava čučnula do mene i samo me pokušala smiriti, ali sve je bilo uzalud. U jednom trenu sam čula kako Alex govori da moramo ići jer će stvari izmaknuti kontroli na što sam još više poludjela i nisam se htjela pomaknuti odavde. U jednom trenu mi je samo Lena ušla u misli. Kako će ona, ajme ne smijem o time ni razmišljati.