Najslađa Pogreška✔ završena

Drugo poglavlje

Tanner

U tom trenu nisam se snašao. Mala je riječ da se nisam snašao jer nisam znao gdje sam ni što se oko mene događa. Nisam znao ništa, doslovno ništa. Znam da sam sjedio ispred televizije i samo gledao film dok se Lena pokraj mene igrala, a onda je otišla malo dalje i samo počela kucati po zidu te se u sljedećem trenutku počela jako smijati. Isprva nisam mislio da je to nešto strašno jer volim kada je sretna i kada se smije, a onda sam čuo zvuk urušavanja i samo je pogledao dok je ona gurala svoju ručicu u rupu na zidu. Istog trena sam došao do nje i samo je maknuo od tamo i onda se cijeli zid urušio.

Osjećam kako se Lena sve više stišće uz mene te je i dalje grlim i samo gledam u prašinu ispred nas, a onda se jasno mogu vidjeti komadi zida koji su sada na podu. Gledam i gledam i ne vjerujem kako je zid tako lako pao, a onda podignem pogled i sa druge strane vidim djevojku, ma ženu kako čuči dok grli malog dječaka i samo gleda ispred sebe u prizor koji i ja, a onda odjednom spoji pogled.

„Ti, ti, ti kretenu na kvadrat." Samo sam gledao djevojku koja je ustala te uzela jednu ciglu i samo je bacila pokraj mene dok sam se ja uzmakao u stranu, a dječak se iza nje samo sjeo na pod i smijao.

„Dobro daj se smirite. Od kud vama pravo da me nazivate kretenom, a nisam ništa napravio već sam isto kao i vi ostao bez jednog zida u stanu i to onog najvažnijeg?"

„Zbog tebe je nastala ona rupa u zidu. Moj sin je sigurno nije mogao napraviti. Ajme meni, ma vi ste napravili rupu kako bi me mogli špijunirati. Za Boga miloga tužit ću vas za ometanje javnog mira i opsjedanje. Sram vas može biti, divan ste uzor vašoj kćeri."

Samo sam preokrenuo očima te spustio Lenu na pod te je ona odmah dotrčala do mjesta gdje je zid srušen is amo je krenula preokretati jednu ciglu za drugom dok joj se pridružio i onaj dječak, a ja sam samo pogledao u njegovu mamu koja je očito bila ljuta kao paprika. Samo sam malo pogled spustio dolje te sam vidio da je samo ogrnuta ručnikom te se samo nasmijao, a ona je ponovo sve pogrešno shvatila.

„Bože bili koji si ti kreten. Sada tako vidljivo me još odmjeravaš pred djecom. Pedofil jedan, ajme meni kakvog to susjeda imam. Koliko dugo ta rupa postoji? Danima, mjesecima?"

„Stani malo mlada damo." Približio sam joj se korak na što je i ona to napravila. „Iskreno ne znam od kud rupa ni kako to da je zid pao, ali nisam toliko lud da je ja napravim. Nisam ni znao da živiš pokraj, pa tek sam se uselio."

Nisam lagao. Stvarno sam se nedavno uselio i zbog posla sam često bio vani, a ne kod kuće i kada sam bio, bio sam s Lenom jer je bila bolesna, a sada ona meni govori da sam je špijunirao i da sam ja napravio rupu u zidu. Malo sutra. Samo sam prekrižio ruke dok sam je gledao.

„E pa nisam ni ja napravila jer sam se ja isto prije par dana uselila. Dobro ako je ti nisi napravio ni ja, a vjerojatno nisu ni djeca tko je ona? Tko je toliko glup da to napravi i pobogu kako je moguće da se zid srušio. Mislila sam da je to neprobojno jer i treba biti."

„Ne znam, stvarno ne znam, ali razgovarat ću s vlasnikom čim se vrati, a mislim da se vraća sutra tako da. Danas ćemo morati biti ovako." Mlada dama je samo otpuhnula te se okrenula i samo nestala dok sam je uzeo Lenu u ruke i posjeo je na stolicu.

Lena se samo smijala, a onda je uzela bojice i samo krenula nešto crtati dok sam ja točio sok u čašu i samo gledao zid koji se sada u potpunosti srušio. I dalje ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Nikako ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Ovo je ludica, noćna mora. Nesporazum, totalni kaos da budem precizniji. U sljedećem trenutku u ruci sam imao mobitel te samo poslao Liamu poruku. 'Imate vremena da primite dva gosta nakratko? Nećeš vjerovati što mi se dogodilo.' Poruka mi je došla iste sekunde. 'Znaš da možeš. Jedva čekamo da čujemo.'