U Lisicama PRAVDE

30. dio

Praznina. Bol. Razočaranje.

To je Alexander osjećao u sebi dok je klečao na prašnjavom tlu. Oči mu bješe krvave dok je gledao u prašinu koju je Elizabeth – in auto prouzročio kada je odlazio. Bol ga je gušila u grudima. Krivnja ga je razarala. Gadio se sam sebi.

Glava mu je još uvijek ubitačno pulsirala dok se bijes nenormalnom brzinom uvlačio u njegovo tijelo. Poput gnjevne životinje, ustao je s prašnjavoga tla i uletio u kolibu, gladan istine, gladan odgovora jer se njegov bolan um ničega ne sjeća.

Ulazak u kolibu označuje glasnim treskom i Maria zna da je game time. Zlobno se podsmjehuje dok ga očekuje jer se cijela predstava već jednom odigrala u njenog glavi, a sada je vrijeme da ju provede u djelo.

„Što se dogodilo?" grubo Alexander upita s vratiju dok s gađenjem gleda u prizor koji je slomio Elizabeth – ino biće prije svega desetak minuta. Soba je sva razbacana, s odjećom posvuda i Maria – om, još uvijek golom u krevetu.

Maria se podigla u sjedeći položaj, povlačeći bijelu postelju na svoja gola prsa. „Kako to m – misliš?"

„ŠTO SE OVDJE JEBENO DOGODILO?" upita s tolikom grubošću u glasu da je jeza prošla njenim tijelom, ali ju nije dovoljno obeshrabrila da prekine svoju igru.

„Mi – Mi smo vodili ljubav." plaho reče te joj se lažna suza spustila obrazom.

„Ne." promrmlja Alexander te ga krene peči u grudima. Počeo je teško disati, sav uznemiren činjenicom da je izdao Elizabeth na najgori mogući način. Ubio je ljubav u njoj, povrijedio i slomio, iako je obećao da će je zauvijek čuvati. Krivnja, gađenje, bol... razaraju ga iznutra. Slamaju i gaze. Izmućeno sjedne na podnožje kreveta, čupajući se za baršunastu kosu. „Proklet bio."

„Ljubavi." dovuče se Maria do njega te položi ruke na njegova ramena. „Jesi li dobro?"

„Ne diraj me!" naglo se prodera na nju i ustane, zgražajući ju svojom reakcijom. „Pokupi svoje stvari i gubi se odavde."

„M – Molim?" iznenađeno ga mucajući upita.

„Čula si me." procijedi kroz zube toliko oštro da joj se krv sledila u žilama. „Imaš 5 minuta da se izgubiš iz ove kuće ili ću te sam izbaciti van."

„A – Ali moj otac!" pokušala se uhvatiti za jedinu slamku spava koju je imala. „On će ubiti tvog brata ako me pustiš."

Alexander joj se cinično nasmije u lice. „Neće, ne brini."

„Kako to misliš?" zaprepašteno upita.

„Tvoj otac je pristao na sve uvjete našeg dogovora. Slobodna si." hladnokrvno reče. „Sada se gubi odavde." s tim riječima izađe van iz sobe, ostavljajući Maria – u samu u njenim mislima.

Ovo nije ispalo onako kako je isplanirala, ali je dobila ono što je htjela. Slomila je povjerenje i razdvojila ih zauvijek. Iako je prizor bio daleko od istine, ostvario je svoju svrhu.

F L A S H B A C K

Čim je bespomoćno pao u naručje sudbine, znala je da je to to. Droga je odradila svoj dio posla, sada je vrijeme na Maria – i.

Uz dosta muke uspjela je dovesti njegovo teško tijelo na drugi kat i poleći ga na njezin krevet. Bila je zahvalna na godinama koje je provela trenirajući boks zbog kojega je sad smogla snage da ga osloni na sebe i vodi tamo gdje će Elizabeth okončati sve veze s njim zbog samo jednog pogleda.