U Lisicama PRAVDE

34. dio

„LIIIZ!" u trenu se nađem u medvjeđem zagrljaju svojih najboljih prijateljica nakon što sam prošla kroz ulazna vrata.

„O moj Bože!" suze su mi se polako skupljale u oči kada vidim sve tri ovdje. „Što radite ovdje?"

Odmaknemo se jedne od druge te Rachel progovori. „Pa kad tvoja fina guzica neće nas da posjeti, moramo mi doći ovdje."

Nasmijem se te ih ponovno, ovaj put individualno, zagrlim. „Nedostajale ste mi, budale jedne."

„I ti nama, kozo. I da više nikada nisi otišla bez pozdrava, je li ti jasno?" lupi me Alice po ruci.

„Dobro, obećajem."

„Dođi, ima netko koga želim da upoznaš." kaže Rachel.

„Ovdje je?" ushićeno upitam dok skidam kožnu jaknu i gležnjerice na petu, na što ona samo sretno kimne glavom. „O moj Bože." krenem za njom u dnevni boravak i tamo ugledam mali smotuljak kako leži u nosiljci i spava.

Koljena mi klecaju dok se polako približavam tom nevinom čudu, nesvjesna suza koje su ronile obrazima. Sjednem na kauč pored nosiljke te polako prstima pomaknem plavu dekicu kako bi mu vidjela cijelo lice.

„Ajme Rachel..." izgovorim dok pomno promatram njegove crte lica. „Predivan je."

„Možeš ga primirit, uskoro mu je ionako vrijeme za dojenje." kaže.

Trnci prođu mojim tijelom od samo pomisli njega u mojim rukama. Nisam malenu bebu držala godinama i sada imam ponovno tu priliku. Boli malo... jer to dijete je moglo biti moje koje bih nakon svog ovog vremena držala.

Protresem glavom te polako zavučem ruke ispod malenog čeda te ga pažljivo podignem u svoje naručje. Promeškolji se u mojim rukama te lagano otvori svoje malene očice i pogleda me tim nebeskim šarenicama. „Ima tvoje oči, Rach." prošapćem dok ga hipnotizirano promatram.

„To je nažalost jedino što ima na mene. Luca je isti otac."

Maleni me gleda svojim zjenicama i svakom sekundom se sve više zaljubljujem u njega.

„Prekrasan je, zar ne?" pita me Lena.

Kimnem glavom, ne skretajući oči s njega i u tom trenutku se krene meškoljiti i glavicom miče, očima tražeći svoju mamu. Blago se nasmiješim te rečem. „Traži te."

„Zna on tko je njegova krava." reče Alice na što ju Rachel ubode laktom u rebra.

„Bezobraznice." kaže Rachel te dođe do mene i sjedne te ga polako uzme u svoje naručje, pridržavajući njegovu glavicu.

Nasmijem se i srce se ugrije na Rachel – in prizor s Luca – om u rukama. „Majka si, Rach."

„Da..." slabašno izgovori. „Ni sama u to još uvijek ne mogu vjerovati. Ne vjerujem da je ovaj mali princ samo moj."

„Neopisiv je osjećaj." reče Lena te sjedne do nas na kauč.

„Je li ga tata vidio?" pitam te se okrenem prema Alice i Lena – i. „Gdje su svi? Nisam ih vidjela."

„Ben je odveo Rosie, Sarah i Aiden – a u šetnju. Htio nam je dati malo privatnosti." kaže Lena.

„Gdje se Marcus izgubio?" pogledam oko sebe. „Zar nije sa mnom ušao?"

„Otišao je u sobu da se odmori. Imao je dug dan." reče Alice.

„Što se dogodilo?" pitam.

„Htio je povesti Wolf – a s nama, ali ona rospija, koja se ne bi smjela zvat majkom, nije dozvolila što je rezultiralo velikom svađom i mali Wolf je molio Marcus – a da ne ide." odgovori Alice i na licu joj vidim koliko joj sve ovo teško pada.