8. dio

2K 94 9
                                    




Što se dogodilo ljudima s bezosjećajnim očima i zatvorenim srcima?

Tko ih je povrijedio? Što su im nažao učinili? Čime su ih uništili? Ili... jesu li se rodili s plaštom tuge oko svojih ramena? Čime ih je život okovao tako da ne mogu biti sretni?

To su ljudi... ljudi koji sa slomljenim srcem hodaju kroz dane i godine. No, to nitko ne vidi jer su se ogradili živicom od trnja da im bliže ne možeš prići. Povrijedili su ih ljudi, okolnosti, događaji, a ponajviše život. Slomili su ih na odvratan način da ih više nitko ne može spojiti jer nema te sile koja će ih dovoljno čvrsto držati.

Kada slomljeni ljudi zavole... boje se. Uplašeni su i bježe te se zatvaraju u tamu svojeg dvorca kako ne bi ušli unutra. Podigli su svoje zidine toliko visoko da ih nitko ne može srušiti. Postanu još hladniji jer pokušavaju održati tu masku bezosjećajnosti na licu. Svatko ima svoju srodnu dušu na ovome svijetu pa tako i ti ljudi samo što je njih toliko život sjebao da misle kako nemaju zato kada im prava osoba stane pred vrata oni ih zalupe i dobro zaključaju jer vjeruju da sve što im dođe u životu je tu da ih povrijedi. Iako su emocionalno nedostižni to ne znači da ne osjećaju sunce na licu ili da ne čuju mjesečevu pjesmu. Imaju emocije koje su zakopane toliko duboko u njima od straha da im ne bi uništili i onaj preostali dio što je ostao netaknut. Ono što je žalosno je to što kada dođe vrijeme da ih ljubav zagrli oni su već tako zatvoreni da ni ključ ne može njihovo srce otključati. Ljubav se trudi srušiti njihovu branu, štap po štap, ali srce može samo toliko toga podnijeti.

Zašto se odbačeni vraćaju hladnokrvnima kada su ih već toliko puta odgurnuli od sebe? Dovode ih do točke prijeloma, ali i dalje kucaju, lupaju, bacaju stvari samo kako bi ih oni pustili unutra, Snažni uspiju, slabi odustaju. No, jednog dana kada ljubav uđe u hladnu tamnicu gdje se nalazi slomljena duša, plakat će. Proklinjat će život i zahvaliti se Bogu što je ovog čovjeka držao na nogama. Kažu da ljubav liječi pa kako će onda zaliječiti to srce koje je pokidano na dijelove? Pokušat će svojom toplinom ispuniti razdvojene komadiće i ljubavlju udahnuti život. Kada slomljena osoba zavoli, ona ne pušta. Ne da. Ni pod koju cijenu te neće pustiti da odeš jer mu trebaš kao tijelu voda. Ti si zrak koji diše svaki dan i toplina tvoga tijela noću grije njegovo. No, kad tad takvi ljudi ne znaju kako voljeti jer nikada nisu bili naučeni... zato... zato pokušavaju naučiti. Ljubav će biti ta koja će ih zacijeliti i osnažiti.

Ali... iako bi ih ljubav trebala vratiti u život... kad tad im zada završni udarac.


~.~


Rosie... moja ljepotica mi je ovu noć snove zaposjela. Njene prekrasne morske oči, njen mili glasić zazivao me da je prigrlim uza se, a njena sitna pojava je trčala u moj zagrljaj. Nije prošlo ni 24 sata i moja djevojčica mi neizdrživo nedostaje. Kako li je spavalo moje lane? Je li sanjala nas dvije u livadi na žuto-crvenoj dekici kako skupa jedemo sendviče koje sam nam spremila?

Kapljica znoja mi sklizne licem dok osjećam vrućinu ispod ovog debelog poplona. Jedva otvorim teške slijepljene kapke te trepnem par puta kako bi mi se izoštrio vid. Kroz zatvorene zastore se sunčeve zrake pokušavaju provući i osvijetliti sobu. Premjestim se u sjedeći položaj, sklanjajući poplon sa svoga tijela kako bih se oslobodila vrućine. Prstima prođem kosom te pod jagodicama osjetim znoj. Pod hitno mi treba hladan tuš kako bi se riješila ovog užasnog osjećaja. Ova vrućina uzrokuje da se svaki komad odjeće na meni slijepi uz tijelo, a kosa za lice. Osjetim hladnoću pod nogama kada dotaknem parket. Zaputim se prema prozoru kako bih odmaknula zastore i ugledala sunce. Uhvatim smeđe zastore i rastvorim ih, no lijeva ponovno zapne.

„Ponovno me zajebavaš." promrmljam si u bradu te se popnem na vrhove nožnih prstiju, izdužujući se sva. Stresem se i srce mi preskoči otkucaj kada iza sebe začujem zviždanje. Naglo se okrenem te nekoliko metara iza sebe ugledam kako stoji naslonjen na štok vratiju grčki bog. Visoki muškarac, preplanuloga tena i zategnutog tijela gleda prema meni sa svojim smaragdnim očima kao predator lovinu.

U Lisicama PRAVDEHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin