U Lisicama PRAVDE

12. dio

P R O Š L O S T

Dan prelazi u noć, sati se troše, sekunde se gube i tako vrijeme bježi. Mjeseci prolaze, ali sudbina ostaje ista. Ne mijenja se. Praznina u duši postaje sve veća i razočaranje u život dublje. Nema promjene, nema prekretnice u svakodnevici. Ljubav se istrošila, strah napunio svoje baterije i svaki dan poželim da smrt i mene oduzme. Ali, tek sada shvaćam da to više nije opcija. Mala spravica u mojim rukama mi pokazuje da odustajanje više nije opcija.

Bože, što da radim? Blagoslovio Si me s toliko dragocjenim poklonom, ali što da sada radim? Ne mogu više pobjeći, ne mogu se sakriti i u tišini umrijeti.

Je li ovo tvoj znak da ne odustajem tako lako od života? Ako je... zašto Si osudio da još jedno nerođeno biće pati? Ne mogu spasiti sebe, a kamoli ću ovog malenog anđela.

Ponovno spustim pogled na dvije crvene crte koje su mi obeznanile prekrasnu, ali žalosnu vijest. Ne vjerujem da je to istina. Nemoguće. Cvijetić je posađen u meni, ali ako ga on dotakne, iščupat će ga iz korijena. Oči me zasigurno varaju, ali moje srce ne želi prihvatiti ništa osim te istine. Stišćem test za trudnoću i trnci mi prostruje tijelom. Osjećam se nevjerojatno slabo i bespomoćno. Nemam snage da napravim idući pomak.

Rukom dohvatim telefon koji je bio odložen pored umivaonika. Otključam ga i biram Rachel-in broj te prislonim slušalicu uz uho. Čekam i gledam.

Što da joj uopće kažem? Bit će sretna, naravno. Ali, ne zna istinu. Nitko ju ne zna. Nikome nisam rekla. Ne znaju o demonima koji me svakodnevno vuku na dno. Nitko ne zna za moju bol.

Ej, Liz. Što ima?

Rachel...

Liz? Što je bilo? Je li ti se nešto dogodilo?

Rachel... trudna sam.

Molim? Ozbiljno? Pa, to je divna vijest!

Ne nađem snage da joj odgovorim. Izgubljena sam. Bojim se.

Liz, jesi tu?

Tu sam.

Joj, ne znaš koliko sam sretna zbog tebe, Liz. Oduvijek si htjela imati svoju obitelj i napokon ti se snovi ostvaruju. Jesi rekla James-u?

Ne.

A-a, kako to? Gdje je on?

Nisam još imala prilike tek sam saznala, a nije ni doma trenutno.

Kako nije doma? Pa vidi koliko je sati, prošlo je 23.

Razgovarala sam s njim, uskoro dolazi. Imao je nekog posla.

Laž. Još jedna bijedna laž u nizu. Šuti i pokrivaj. U to se moj život pretvorio. Neće ni doći ove noći, s drugom je. Krevet joj grije i šapuće nježne riječi.

Svakim danom me tiho ubijao i svojim dodirom živu sahranjivao. Nema mi više spasa.

Gotova sam.

Bože, što da radim?

S A D A Š NJ O S T

Tog dana sam htjela odustati od svega i napokon poletjeti, ali me jedna nevidljiva sila držala čvrsto uz tlo... i drži me dan danas.