Voljela sam senatora 🔛 ✒

MJESTO SENATORA

                                                   LEONA 

Srećna žena ne postoji.

Pravilo koje mi je majka objasnila u teoriji, a otac pokazao u praksi.

Postoji sam dobro odigrana uloga i poeni kojima hraniš ego i odlažeš propast na neko vrijeme.

Poen za dobro držanje.

Dva za lažan osmijeh.

Tri za odličan izgled.

Četiri za srećnu ženu koju godinama njeguješ izvana.

Prkosno je pokazuješ pred drugima i likuješ u sebi jer si dobro odglumila. Vidjela si samo ono što ti odgovara, na svoju nesreću si sklopila oči i zamazala je još jednim slojem lažnog sjaja. Da maska ne bi slučajno spala pred drugima. Dovoljno je što se raspadaš među svoja četiri zida.

Ukoliko se otkrije dubina nesreće u kojoj se gušiš, tada gubiš. Neka druga pobjeđuje.

Ali...

Čemu pobjede, ako su prazne? Njima zasigurno nećeš napuniti džepove ionako šuplje duše.

Istinu niko nije priželjkivao. Nikada nije bila poželjan sastojak u sloju sjaja i glamura. Izgovarala se samo unutar četiri zida, u ogledalu, dok se pažljivo skida sloj po sloj srećne žene i nabacuje prijeziran pogled na naznaku prvih bora. Prolivenih suza i patnje kojoj se ne nazire kraj. Tijelo koje više ne raspoznaje dodire i postelja čiji će jedan kraj ostati hladan sve do zore. Utjeha pronađena u alkoholu ili tabletama u koje vjeruješ da će ispeglati bore. Njih je lakše sakriti nego bocu. U najgorem slučaju kombinovaćeš oboje da bi otupjela osjećaje koji se iskustvom oštre. U najboljem da bi preživjela još jedan udarac i podnijela ga dostojanstveno. Ili ugušila svoju bol koja na dodir više nije opipljiva, ali je osjećaš u rupi koju ti je nekada ispunjavalo poletno srce.

Mnogi bi prodali dušu vragu da žive život po pravilima našeg zatvorenog klana u kome sve odiše bogatstvom i profinjenosti. No to je samo zbog dobro ulaštene spoljašnjosti. One koja prodaje magiju. Zida koji skriva mulj i blato. Život u kome sija samo ljepota izvana, a ona iznutra godinama vene i truli.

Gledala sam majku kako danima ostaje u sobi i iza zaključanih vrata pokušava povratiti dio samopoštovanja. Sarah je odlazila prijateljima, a otac se nije vraćao. Ja nisam imala kome otići. Ostajala sam u kući koja je više predstavljaja sablasnu tvorevinu nego dom.

Danas je jedan od takvih dana. Kuća je uglavnom odisala tišinom, ali napetost u zraku se mogla rezati. Jedino je oca vodilo dobro raspoloženje, iako još uvijek njegova kandidatura nije bila ozvaničena.

Samantha je uobičajeno liječila nesanicu tabletama, iako bi osjećala nagon za čašicom alkohola. Sarah je bila u svom imaginarnom svijetu. Kitti se tiho vrzmala po sobama. A Jared....

Njega nisam vidjela od večere. Ruže su i dalje pristizale. Čitava soba mi je mirisala po njima. Poruke su izostajale i to me iz nekog nepoznatog razloga pogodilo.

Tetka mu je pravila društvo u Hunts Pointu. Boravili su u kući. Prošlost ih nije više izjedala. Od samog pogleda na dvospratnicu meni je otvarala stare rane. Stoga godinama nisam zakoračali u taj stakleni bedem iza kojeg se skriva. Bojala sam se da ću na smrt iskrvariti samo ako je udahnem.

Meni nisu bile potrebne lekcije da bih znala koliko je snage potrebno da bi se izdiglo iz pepela. Da bi se zamaskirali osjećaji potrebno je mnogo više od lijepe haljine i šminke.