Voljela sam senatora 🔛 ✒

VJENČANJE

LEONA

Nedelju dana kasnije

Vjenčanja.

Ovdje su samo osjećaj prestiža. Niti malo nalik romantičnim filmovima koji se puštaju u bioskopima.

Vjenčanja su ono što se u novinama pokazuje kao dostignuće jedne žene. Komadi tkanine od čije skupoće rastu zazubice, ali ta haljina se najčešće skida sama. U tišini. Rukama. Ne iz strasti. Ta haljina ionako će završiti u muzeju. Prodaće savršenu ljubavnu priču i zaradiće više nego što zaslužuje.

Vjenčanja su ovdje kao glamurozna torta na nekoliko katova, od koje tek djelić bude načet. Izvana predivna, na prvi pogled primamljiva. Iznutra napravljena od nekoliko jeftinih sastojaka. Poprilično bezukusna.

Kada se vrata fotografima i novinarima zatvore tada se dobija potpuni prikaz vjenčanja. Kratki opus koji obične ljude dijeli na zadovoljne i zavidne. Prvi ostaju bez teksta, a drugi uvijek imaju šta da kažu. Jedni uživaju, ostali se zgražavaju. Haljinom, tortom, brojem uzvanika, lokacijom, njihovim životima i na kraju samom utrošenom cifrom.

Dok naizmjenično uzdižu i osuđuju iza tastature, ljudi gledaju samo slike. Preletavaju ih. Da samo malo obrate pozornosti shvatili bi da u nedostižnom Seattlu vjenčanje podrazumjeva pravilo, ne izbor, a brak kvotu, ne iznimku.

Vjenčanje Sarah i Aarona bilo je s nestrpljenjem očekivano. Pomalo zakašnjelo. Djevojka u tridesetim, pa još neudata. Trn u oku ženama koje su prije diskutabilne dobne granice imale stabilan brak i dijecu.Pojam koji nisam razumjela. Ni pritisak prema nama koje nismo hrlile ka srećnom kraju. Sa bilo kim.

Ježila sam se od istrošenih postulata koji su udane žene još uvijek koristile.

Polovina njih nije znala kome daje potvrdu svoje ljubavi, povjerenja i vjernosti. Ne više od društvenog statusa, dubine džepa i muškarčevih godina. Nije ih previše ni zanimalo.

Takvi brakovi bili su sudbinski predodređeni da u tuzi traju. Samo tuge su vječno stanovale među tim zidovima. Sreći je mjesto bilo rezervisano izvan njih.

Sarah je živjela u misiji da pomjera granice. Promijeni Aarona i način na koji se na njihov brak gledalo. Kao sklop poslovnog ugovora. Bilo je nešto u njenom entuzijazmu da svoj brak spasi od propasti. Mijenjala je sebe nabolje, iako je prošlost okaljana samo čekala pogrešan korak da je baci nazad.

Iako je jaz među nama još prisutan, srećna sam zbog toga što se Sarah iz tek jednosmjerne ljubavi i dvosmjerne pažnje nanovo rađala. Činilo se da su dani u kojima je puko prepuštena statistici bili iza nas. Na to me podsjećao veliki ekran na zidu na kome je igrala fotografija s Aaronom.

Najmanje što je Sarah željela je bilo to da se prerano sazna za njenu trudnoću. Nije htjela da se na njen brak gleda kao na ugovor dva korisnika koji su ga primorani konzumirati. Nego na nešto nalik ljubavnom zanosu. Stoga sam kao kuma dobila neočekivano samo jedan zadatak. Umjesto da sa mladencima biram jelovnik, gledam prostor za igru i napišem govor koji neću pročitati, držala sam novinare podalje od nje usmjeravajući ih ka kampanji.

Preliminarni izbori bili su iza nas. Jared je osigurao direktno sučeljavanje sa Holdenom. Ankete su nam svakodnevno predviđale uspon, malu prednost i potvrdu da će borba do samog kraja biti neizvjesna. Jared je postao otvoreniji u stavovima i sigurniji u svoje riječi. Sva uzbuđenost olako se prenijela na naše živote izvan kampanje i međusobni putevi postali su zamršeniji. Fotografije mog tijela u Jaredovom snažnom zagrljaju našle su se u medijima. Pod dejstvom straha da bih ga mogla izgubiti nisam nam odvaja tijela. Moje je bilo štiti na njegovim prsima. Svojim očima čuvala sam mu leđa. Od nepoznatog. Zaboravljenog. Neistraženog.