Voljela sam senatora 🔛 ✒

BRAT

JARED

U trenutku kada sam zalupio vratima automobila, shvatio sam da se nešto veliko ugnijezdilo između Leone i mene.

Laž.

Jedina tačka u životu koju nisam umio da oprostim i zaboravim.

Jedina imenica sa kojom nisam znao da se nosim.

Bila je činjenica iz koje se rađala mržnja u mojoj porodici.

Ono što me je majka prvo naučila u djetinjstvu, bilo je da laž nikada ne smije udisati kiseonik zajedno sa plućima. Tako pušta svoj korijen. Tako počinje da raste. I dok svakom drugom prikrivaš tu jednu ona se umnožava. Laž nastavlja da gospodari tvojim tijelom i kada je obično poželiš iščupati povuče za sobom i nešto u tvojim grudima. Zapeče te i na kraju ostavlja. Bez grudi. Ako je izrekneš. Bez života. Ako je pustiš da sa tobom saživi.

Prva lekcija u teoriji, završila se i prvom lekcijom u praksi. Učitelj je bio isti. Majka Eugenia.

Bili smo daleko od Hunts Pointa, ali ne previše udaljeni. Porodica Slatter je bila ona koja se sretala u širim krugovima, ali ne i ona koju biste zvali na intimne porodične proslave.

Postojalo je jasno pravilo. Ne vežite se za ljude čiji su koraci nestabilni. Jednom će posrnuti i povući vas za sobom. Nećete biti krivi, ali ćete snositi posljedice kao da jeste.

U tom periodu porodica Slatter napustila je Zapadno krilo. Nekada porodica kojoj su građani vjerovali, poljuljana aferama i tragičnim gubicima za vrijeme osmogodišnjeg mandata Johna Varddenesa i Victora Slattera, nestabilne uloge Prve Dame koju je Samantha veoma mlada morala ponijeti, pretvorilo je njihove članove u razjedinjenu masu na izlaznim vratima.

Njihovo prisustvo više nije bilo stvar prestiža i gotovo su padali prema zaboravu.

Trenutak kada pomisliš da je neprijatelj najslabiji on zadaje najjači udarac. Na taj sam način doživljao Alistaira. Kao neprijatelja. Kao strano tijelo koje treba što prije odstraniti.

Kao laž. O kojoj je moja majka vješto ćutala.

Dok je Samantha duboko oplakivala smrt svoga oca, Alistair je radio na svojoj političkoj karijeri. U mojoj sobi. Sa mojom majkom.

Gledao sam kako se obnovljeni bračni zavjeti mojih roditelja razbijaju bučnim uzdasima drugog muškarca. Kako se ono u što se majka godinama klela pretvara u pepeo po kojem gaze tuđi koraci.

Ironično zvuči, ali... Sve što je nakon toga uslijedilo poprimilo je ljepši oblik. Život mi je ponudio svu svoju ljepotu u kojoj nisam mogao uživati. Pomisao da sam ćutanjem nagrađen završavala se prkosom laži koja bi izvirila iz mojih grudi.

Prvo sam ćutao da otac ne bi otišao iz kuće. Onda sam shvatio da je majka samo željela pobjedu na izborima. Kao razvedena žena upletena u aferu sa zauzetim muškarcem nije imala šanse.

Dobila je prvu rundu, a ja njeno obećanje da je sve završilo. Nije bilo teško progutati laž, jer je Alistair dobio mjesto ambasadora u Velikoj Britaniji. Dijelio ih je okean, kao i uzvišene figure koje su predstavljali.

Ćutao sam i kada je otac saznao da je prevaren, ali ne i identitet muškarca sa kojim je to učinila. Ostao sam uz nju, jer nikog drugog nije bilo briga. Jason je odlazio na Yale, a otac u Hunts Ponit sa drugačijim planovima za život.

U Number One Observatory Circle moja majka živjela je sama sa mojim povremenim gostovanjima.

Hranio sam laž tišinom i kada se moj otac zaljubio u ženu koja je bila povezana sa Alistairom. Nisam želio da uništi sebi prigodu da voli ponovo. Kada je Eugenia iskoristila priliku i optužila Valentinu za raspad porodice, opet sam ostao nijem pred javnosti štiteći majku. Jer se od mene to očekivalo.