Voljela sam senatora 🔛 ✒

VRATA PROŠLOSTI

  

LEONA

Vrata prošlosti.

Pomalo zahrđala u sjećanjima. Brava odavno otkinuta. Zakačena tuđom rukom poput narukvice predana da plovi putem zaborava.

Vrata su sada bila između nas. Jedna priča ih je meni otvorila. Mogla bih sada ispričati identičnu verziju, ali ne bi se jednaka količina tuge sa srcem stopila.

Kažu da davno prožvakane emocije treba progutati i zauvijek učauriti u jednu kapsulu ako su još bile vrijedne spomena. Tamo gdje samo jedna strana može zaviriti. U suprotnom ih srcem pogaziti. Jer... Ne veže se za tuge koje ostaju nakon onih koji su bili voljeni, samo da bi se bar tako ostalo povezano s njima.

Eleazar i ja smo imali dvije različite priče. Nikada ga nisam pokušala uvjeriti da je strana koju sam čula bolnija, niti je on od svoje strane pravio tvrdnju da je istinitija.

Mi zapravo nismo imali u cjelosti ispričanu priču. Samo dvije specifične verzije osjećanja utkanih u riječi u vremenu davno svršene prošlosti.

Ovo nisu vrata na koja je neko od nas htio pokucati. Eleazaru su pričinjavala više boli nego što je htio priznati, ispoljavajući je na meni nerazumljiv način. Jared je na umu imao neka druga iza čijih bi okvira susreo mlađu verziju sebe. Meni je isuviše nelagodna i pomisao biti vodič kroz tunel tuđih životnih boli.

Otvorena vrata i nas troje ispred njih. Dva pogleda usmjerena prema meni. I moj samo u jedan dok traži zrnce ohrabrenja, iako su me riječi s tih usana ovog jutra povrijedile.

Jedina osoba pred kojom je moja duša ostala do kraja u boli ogoljena... Pred kojom je tajna želja godinama slobodno plamtjela, odavno je pogažena sa jednih usana pred vratima na kojima je ljubav još disala. Jutros su mi te usne pred srce donijele odbačenu kutiju i sa njenog dna izvukle istinu.

Eleazar...

Mirno smješten u fotelji, sa više zanimanja promatrajući Jareda i mene, nego pridavajući značaj na otkrivenu porodičnu tajnu. Nije ga doticala. Njegov izgrađeni život nije bio povezan sa porodicom Slatter. Ali su zato temelji za mir moje porodice počivali na toj tajni.

Bila sam na prekretnici. Ispričam li priču Eleazarov svijet se neće srušiti. Ali politička karijera mog oca biće smještena na Jaredov dlan. Biće u poziciji da ga sklopi i svaku ambiciju time uništi ili održi opruženim da bi lakše kontrolisao njegove političke poteze.

Shvatila sam da Jareda, ono što on u suštini jeste, ispod odjela, u četiri zida, daleko od političke scene, izvan njegove porodice, upoznajem tek kada mu otvorim sebe. I da me ima tek kada mi otključa svoja vrata. Ljudi se najbolje upoznaju kada se malo zagrebe ispod sopstvene kože, neznatno prokrvari, tek tada se može uvidjeti ko je melem, a ko još dublja rana. Niti ljepšeg uloga, niti većeg rizika... Od ljudskih duša koje se jedna pred drugom prećutno ogolijevaju.

Jared i Eleazar razmijenili su nekoliko bešumnih riječi iznad moje glave, dok se moje odsustvo mjerilo kilometrima. Kao da su njima gradili meni nedostižni most.

„Prestanite sa čudnom komunikacijom iznad moje glave."

„Samo sam ga pitao stiže li odobrenje. Kao da putuje iz Washingtona, a ne iz susjedne prostorije."

„Ako tvoja sestra ispriča priču, dovoljno uvjerljivu. Baziranu na istini, ukoliko je moguće."

„Prvo ćeš isprazniti zgradu." Pomalo hrabar potez za nekoga kome su iluzije urušene.

„Zašto?" Jared je nadmeno izdigao obrvu da bi uz lažan osmijeh uspostavio samokontrolu koja mu je na tren iskliznula. Oči su ga razotkrivale. Iz njih su varnice sijevale, spremne da mi na koži žig ostave.