Voljela sam senatora 🔛 ✒

ON

Mjesec dana kasnije

Ljudi koji žive za prošlost, nemaju budućnost.

Sadašnjost je uvijek početna tačka od koje se korača unazad.

Veliki je ovo skup ljudi koji su svoja sidra usmjerili ka budućnosti, dok prošlost čežnjivo čeka na tvoje korake.

Precijenio sam sebe.

Podcijenio sam tebe, Leona. Hrabra djevojčice.

Svojom marljivošću ponovo si mi izokrenula planove. A očekivao sam da na prvoj prepreci padneš. Umjesto kapitulacije izabrala si borbu. Odvažna si, pripravnice.

Tvoja odvažnost ne ide mi u prilog. Okovanu strahom te priželjkujem, ovako mi za par koraka izmičeš.

Da mi je neko izvana rekao sa koliko strasti radiš posao koji mrziš, nikada mu ne bih povjerovao. Ali glavni sam svjedok tvoje sposobnosti da emocije preoblikuješ po potrebi. Da li bi to isto učinila za ljubav?

Siguran sam da bi smogla snage da zavoliš onog koga mrziš, ako već možeš da zamrziš čovjeka kog u dubini duše voliš.

Nisam se nadao tome. Da ćeš zbog ljubavi postati zamjenica političkih ambicija. Primorana čekati da njegove ambicije ispare, a tvoje ne porastu dovoljno visoko da ga zamjeniš. To se neće dogoditi. Znaš li zbog čega?

Zbog mene.

Dok živim biću glavni razlog vašeg razdora. Glavna sam meta za kojom nisi svjesna da Jared traga. U isto vrijeme ime sam tvoje potrage. Ali sa tobom volim da se igram, slatka djevojčice. Sa tobom je svaka igra rolerkoster emocija. Nema predaje. Nema umora. Samo želja da stigneš do cilja. Tamo sam ja. Sa puno konfeta. Sa krunom tebi dostojnom. I krajem. Kakav ti je potreban.

I evo te. Na ovaj bal ušetala si posljednja. Sama. Puštajući Grace da te fotografiše. Razvukla si dvije linije u osmijeh ispod kojeg titra nervoza.

Kasniš. Izvini, srećo, slučajno sam napravio malu gužvu u glavnoj ulici Belltowna. Ali snalažljiva si. Dok si ovdje stigla prije nego tvoja nemarnost postane glavna tema. A svi mjeseci rada uzaludno utrošeni.

Neka mišljenja se nikada ne promijene. Ma koliko se trudila i šta god uradila neka mišljanja o tebi su već zacementirana. Šta god na tom temelju lijepo sagradila, urušiće se. Ostaće samo prkosna djevojka. Svoja. Pred kojom muškarci zaneseni padaju. A žene je dovjeka olajavaju.

Tebe to očito previše ne potresa. Njih to dodatno boli. Kakav paradoks.

Šta god im rekla neće te razumjeti. Dalje od pozdrava neće shvatiti. Mogu one da govore po tri strana jezika, ali jedan nikada neće pojmiti. Od stranih jezika služiš se istinom njima nepoznatom imenicom.

Odmiču se od tebe, propuštaju te kao da širiš zarazu. Zarazićeš ih slobodom. Slučajno. Opeći ćeš ih istinom. Namjerno. Dobrotom koju si ispod oklopa stegnula, namještajući pogled zlobnice.

Slobodu zaslužuju samo oni koji na njenom ostvarenju rade. Oni koji čekaju ključeve posložene na tacni zapravo čekaju svog tamničara. Da ih kroz život vodi.

Ima nešto u imenu koje nosiš, moram ti priznati.

Leona kao sinonim za borbenost.

Iris kao cvijet čije bi latice i u pustinji procvale.

Tebi nisu potrebne sjene da bi porasla. Sjene se bojiš. Čak i od svoje bježiš.

Tvoja sposobnost je da stvoriš malu oazu tamo gdje bi i najhrabriji odavno predali svoje živote zaboravu. Ipak si to ti. Jedinstvena u svakom pogledu. Moj divni cvijete. Čekao sam te sve ove godine, da svoje latice raširiš. Neću dopustiti da mi sada uveneš. Kada si na korak od toga da budeš moja.