Stianova odmazda

Prolog

- "Tako ti Thora, tvrdoglava ženo, pusti dijete da pođe sa mnom u ribarenje."

"Tako ti to zoveš, o moćni Viggo, ribarenje? Ne zaboravi da je moj mač jednako oštar, a ruka vješta, ne dam da ide i tačka.

Freyja dušo imaš ti oružje koje me sredi jače od bilo kakvog mača i toga si svjesna divljakušo. Nego zašto držiš Stiana pod suknjom, pa već mu je jedanaest, red je da se čeliči. Hajdemo ga pitati šta on želi, mislim da je to najbolje.

"Hmmmm to sam i mislila, a već znaš odgovor. Nego samo da znaš, vezat ću te za pramac i otploviti do Valhale i nazad bude li mu zafalila dlaka s glave, ne zvala se ja Freyja!"

- Stiane ostavi tog vuka na miru i spremaj se za pokret!

- Idem, idem, neću da bude gladan, mama će opet zaboraviti na njega, otići će sa Tyrom da vježba mačevanje ili će sa lukom da love jelene i totalno na sve zaborave.

- Uredu, čekam te kod drakkara, svi su spremni.

Stian je čekao mjesecima da se ukrca sa posadom i doživi nešto novo. Život dječaka kojeg sestra pobjeđuje u svim igrama i borbama nije nimalo zabavan. Srce mu je ubrzano kucalo i radovao se tome da će napokon raditi nešto bez nje da izigrava njegovu sjenu. Pomilovao je još jednom svog čudnog druga, podigao malu sjekiru koju mu je otac izradio za jedanaesti rođendan i potrčao ka obali.

- Stiane penji se, "Modri Zmaj" ne može više čekati usidren, more se diže, a moguće je da nas uhvati i oluja.

Očekivao je sve, ali ne I da se dosađuje, otac nije lagao majku da ga vodi u ribarenje. Zima se približavala i njegov otac kao jedan od starješina odlučio je da se moraju opskrbiti ribom.

Njihov najsitniji ratnik Gerik trčao je po sol i pomagao da se riba usoli i složi u veliku burad.

- Stiane vidim da se dosađujem, hajde da te naučimo kako da kopljem uloviš neku veliku ribu. Moj sin neće biti javorova melasa, hajdemo po neku sabljarku ili mladog kita, šta kažeš?

Preznojavao se, svi prekaljeni lovci, ratnici koji su cijenili njegova oca, a i strahovali od njegovog mača, strijele ili ljevice pozorno su ga posmatrali. Ne smije obmanuti, osjeća da je ovo jedan u nizu testova njegove muškosti.

Krupan za svoje godine, sa već razvijenim i jakim rukama, plavih očiju poput neba, bez treptanje je držao pogled prikovan za valove i površinu mora.

Nepogriješivo tijelo velike sabljarke kretalo se pored broda, otac ju je ugledao kada i on, ali nije progovorio ni riječ. Ova riba, ovaj ulov su samo njegov izazov.

Pažljivo je podigao koplje skoro ne dišući, a onda kada je krenula iskočiti iz vode, zamahnuo je svom snagom naciljavši je ravno u oko.

Uskoro je na krmi bila jedna od najvećih riba koje su ulovili, svi su lupali i uzvikivali kao da se spremaju u boj. Viggo je potapšao sina po ramenu i rekao da je vrijeme da se vrate, nebo se zamračilo, a more se pjenilo.

**************************************

- Tyra naciljaj onu vjevericu, ukoliko je ne uspiješ uloviti još nisi spremna biti ratnica.

- Mama neću biti ratarka, ni ribarica kad bi se Odin pojavio i rekao da moram.

- Hajde onda ognjena moja, da te vidimo na djelu.

Potrče obije ka šumi, Freyja je već imala tri vjeverice u vreći, rakuna i lasicu, dok se Tyra sve više nervirala zbog svoje koja joj je uz bok visila prazna. Gubila je nadu da će pokazati majci da je dostojna toga da joj bude uz bok ukoliko se budu morale boriti za svoj dom.
Kapljica znoja joj se kotrljala niz lice, srce joj zaigra kada ugleda veliku bijelu vjevericu, taj ulov bi obradovao majku.