Stianova odmazda

XXVI Karte na stol

Da vampiri mogu imati podočnjake njemu bi bili do koljena, pomisli Pavlov sjedeći u fotelji do svog oca, tvorca i kralja. Aleksej i on se nadopunjuju pričajući priču o njemu i njegovoj prošlosti pred svim okupljenim članovima porodice i najbližim prijateljima.

Rebecka ih posmatra osjećajući neizmjernu tugu, ali i buđenje nade i tračak oslobođenja od ogromnog straha zbog Aline.

Slušaju pojašnjenje zašto su se vratili u dvorac nakon otkrivenih tragova u uličici i zašto je Pavlov aka.Marcel svim silama pokušavao prikriti miris Loreinine krvi.

"Znači Lorein je svo ovo vrijeme u biti bila na našoj strani i opetovano riskirala svoj kratki ljudski život, da bi nas zaštitila koliko je to u njenoj moći?"

"Da, tako je moja kraljice",

"Pavlov, obrati mi se još jednom tako formalno nakon svega što sam čula, i više nikada nećemo razgovarati."

Marcel pogleda u Alekseja koji se smijuljio.

"Marcel, znajući svoju družicu morat ćeš joj se javljati gdje si, skim si i ako se ne javiš, odredit će ti kakvu kaznu ili kućni pritvor."

Cijela prostorija odjeknu smjehom. Znali su koliko je Becka zaštitnički nastrojena posebice kada su u pitanju članovi porodice. Ponekad zna ići baš u krajnosti.

"Bojim se da ovo otkrivanje tvoje prošlosti neće proći bez posljedica Pavlov ili da dozvolimo da te zovu grof od Auvrgna?

Aleksej moja grofovska loza je davno nestala, znaš to i ne zezaj me.

Ja vidim ispred sebe jednog živog i nevjerovatno otpornog nasljednika.

E da baš bi me Francuska dočekala raširenih ruku, ali sa kojim kolcem u njima.

Casper je osjetio povezanost sa ovom pričom, i njegova loza više ne postoji, osim nekih ljudi koji nose tragove njegovog DNK koda, ali ih ne može zvati srodnicima. Ostaje mu samo Stian čija bol i strah nagrizaju njegovo srce poput raka za kojeg nije znao da postoji.

Kalei je pronicljive prirode i niko kao on ne zna čitati između redova,više mu je nego jasno da u Pavlovljevoj ili ti kako reče Aleksej Marselovoj priči ima dosta rupa, posebice kada se dotaknuo priče o Lorein. Niti jednom nije spomenuo Akemi, a činilo se da mu se jako sviđa. Shekpearovski rečeno "Nešto smrdi u državi Danskoj".

Max se polako pridigne, njegova aura  održava iscrpljenost kakvu nitko nikada prije nije uočio na njemu. Alinina otmica ga  izjeda poput solne kiseline koju sipaju na svježe rane, svakog časa sve više i više. Zna da mora biti strpljiv, moraju se dobro organizovati i istaktizirati napad na brlog u kojem je drže.

" Da li očekujete da će se Lorein javiti i tražiti pomoć"?

Max, s obzirom na situaciju bilo bi pametno da sačekamo.

"Oče ako je uskoro ne vratimo, možda više nikada to ne bude ona Alina koju svi volimo i poznajemo."

Svi su bili svjesni na što točno misli, nije želio da mu sestra postane izgubljeni slučaj krvožednosti.

Marcel hvala ti što si se složio da ispričamo našu povijest. Otkriće vezano za Lorein je pomoglo da se svi osjećamo malo bolje, iako vjerujem da će mnoge zbuniti ili će ih gristi savjest kada dublje proanaliziraju neke situacije i događaje. Nakon rečenog znakovito pogleda u Kaleija ustane i kimnuvši jednostavno okonča sastanak.

Vrijeme je da se odmorimo, regrupišemo snage i strpljivo sačekamo moguće vijesti od Crvene.

Polako se šunja do svog tajnog skrovišta, ubjeđenja da nitko ne zna za njega. Stračara u blizini zgrada gdje su bile laboratorije. Odavno je napravila lažni pod i ispod prostoriju opremljenu svim za boravak u njoj. Vjeruje da je Alina dovoljno pametna i da se neće pomjeriti s mjesta prije nego je ponovno ne vidi. Ostavila ju je sa mnogo pitanja i podizanja, koje je znala da će imati za nju. Prije nego se odjavila i rekla da ide van zgrade čula je kako Crni urla na sve, a zvuk pucanja kože dok se obraćao Akemi bio je tako prepoznatljiv. Nije da ju je baš pogodilo, na licu je još imala podliv zbog udarca koji je natjerala Alinu da joj ga zada i odglumi da je ponovo pobjegla. Razbacana tijela obučenih vojnika su pomogla u stvaranju ubjedljive krinke za njene postupke.