Stianova odmazda

XIII - Java ili San?

Ponovno osjećam kako mi krv vri, otrov pokušava da me porazi, ali ne dam se, nježna ruka mi pridiže glavu, a bljutava tekućina mi se slijeva niz grlo.
Kako je moguće da mi nešto tako ogavno istovremeno i godi. Jedini trenutci potpune prisebnosti uslijede nakon ispijanja tog čudesnog napitka duginih boja.

- Stiane jesi li bolje, kako se osjećaš?

Polako otvaram oči i ugledam ispred sebe družicu svog nanovo pronađenog srodnika. Lylith kraljica vilinskog svijeta kleči pored mog kreveta njegujući me i to sa trbuhom do zuba, umalo mi nije ponovno pozlilo. Vjerujem da ne mogu biti blijeđi, ali nekako osjećam da bi mi i neki duh pozavidio.

- Šta ti je? Stiane daj pogledaj me!

- Ne bi trebala biti ovdje, ne znamo kako će ovo utjecati na mene, možda postanem opasan po tebe ili bilo koga. Gdje je Tyra?

- Bila je tu do nedavno, a onda je ustala kao oparena, uzviknula "Pomoć stiže" i izjurila poput torpeda.

Napitak je počeo djelovati, drhtavica se povukla, a moja osjetila se vratila skoro u normalu, znam da će kratko trajati pa koristim to da zamolim Lylith da pošalje nekog da mi pomogne da se okupam.

- Ne brini Casper je već rekao da će biti tu za par minuta, on će ti pomoći. Idem pronaći onu oluju od tvoje sestre.

- Ah to ti je ona, nevjerojatno snažna i mudra, ali je užasno emotivna, ali nemoj joj reći da sam ti to spomenuo, odrala bi me kao vjevericu. Nadam se da će ti uspjeti pomoći u vezi poroda.

- Već se osjećam mnogo bolje, opuštenije i sigurnije od kada je stigla.

- To me jako veseli.

- Opa ranjenik nam je budan i priča kao da mu nije ništa.

- Hej linjavi, ne davi nego dolazi ovamo, nedostaje mi osjećaj vode na ovoj boje krečnjaka koži.

- Još malo i ima da vonjaš poput mene, nakon što se popišam na koje deblo.

- Caspere životinjo jedna, ne pričaj tako pred damom, i to kraljicom, stvarno si sirovina.

- Hajdemo te okupati dok me nisi udavio.

- Caspere dobro ga istrljaj,  smijući se grohotom uz mahanje njima dvojici Lylith izađe iz kućerka.

- Oboje ste lujke, baš ste jedno za drugo.

- Stiane mi nismo jedno za drugo, mi jesmo jedno. Kada budeš doživio potpuno sjedinjenje sa izabranom družicom i kada u tvoju krv ona bude utisnuta kao dodatna DNA karika, sve će ti biti jasno. Znam da ti kao i par izuzetaka tvoje vrste ipak znaš što je disanje, jer možeš udisati s vremena na vrijeme, kada budeš disao samo za ljubav svoje družice moći ćeš me razumjeti.

- Ne znam što ti reći Casper, ovo sa Alinom me totalno zbunjuje, osjećam toliko toga, ali znam da to nije dovoljno.

- Ne iscrpljuj se, sjedi tu, ne možeš više stajati, a kako govoriš izgleda da nam je tvojih pola sata lucidnosti na izmaku daj da ti isperemo tu kosu, sad bih ti je najrađe ošišao.

- Hej, iz Vallhale bih te proganjao za takvo što.
- Znam zato je i ne diram.

Naslonio sam se cijelim tijelom na rub ove nevjerovatne drvene kade. Lylith mi je ispričala kako ju je Casper sam pravio, pa shvatam kako nas dvojica osim krvne loze djelimo mnogo više zajedničkog.
Osjećam toplu vodu kako mi klizi niz kosu i vrat i opuštam se, misli mi polako počinju lutati, jedan od znakova da će otrov ponovo početi da se igra mojim tijelom i umom.

Još samo nekoliko minuta prisebnost koristim da pokušam osjetiti Alinu i za divno čudo uspjeva mi, kao da je bliže,  želim da znam da je dobro i da ona ne strepi za mene, jer i u najdubljem deliriju osjećao sam njenu tjeskobu, strah i brigu za mene.