Stianova odmazda

XXII - Bijes bola

Bijes mi kola tijelom i polako me preuzima cijelog, lud sam od zabrinutosti. Zašto barem jednom ne može da posluša ono što joj se kaže?

Jurim prema automobilu i mjestu gdje su je utrpali u auto. Tayra se još uvijek bori sa šestoricom ubojica. Skinuo sam ih s nje u tren oka, bijes mi je bio na pomoći, ne osjećam sopstvenu bol, ne osjećam ništa osim njenog bola.

„Tyra što se dogodilo? Gdje je Alina?", dobacim glasno sestri koja zastane da pogleda oko sebe
.„Žao mi je Stiane, nisam joj mogla  pomoći!"
Zaurlam glasnim životinjskim urlikom dozivajući je, srce mi je prestravljeno, jer bol koja je lomi osjećam kao svoju, svaka njena suza peče me po koži. Zaboga Alina kako si mogla da to uradiš? Zbog čega si opet tako brzopleto reagirala?
Dozivam je mislima, pokušavam joj doprijeti do svijesti, bezuspješno, blokiran mi je put da je prizovem.
Njena bol me obara s nogu, neizdrživa je.
Kako sam samo mogao dopustiti da se to dogodi? Kako sam mogao biti tako glup? Uzeli su ono što mi je najmilije na ovom svijetu, moj život, moje sve!!
„Alina!!", bolan zvuk urlika para mi  grlo.
Besmrtno srce nabija se u grudima, izvlači predatora na vidjelo. Pogled mi se muti, očnjaci u punoj dužini izlaze van željni krvi. Ne biram, jurio prema naprijed da što prije stignem do kombija u koji su je ugurali, trgam sve na putu. Neće me nitko razdvojiti od moje družice. Prvog uhvatim za glavu te mu je skinem s ramena jednim jedinim potezom. Drugi podleti pod mač kojim zamahujem, treći mi se kači za leđa pokušavajući me sputati. Oštar bol preletio mi tijelom dok mi gura bodež u rebra, uhvatim ga za majicu i povučem svom snagom prema naprijed. Bacim  ga na korak do sebe i  vojničkom čizmom mu nagazim punom snagom glavu koja  puca pod pritiskom.
„Stiane pazi!", dovikne Alex s druge strane. Nisam stigao dovoljno brzo reagirati i bodež mi je zaboden u prsa. Izvučem ga, te ga istog trena bacim u smjeru iz kojeg je doletio, pun pogodak, ubojica padne kao pokošen. Zaurlam bojni poklič iz sve snage pokušavajući se barem malo osloboditi nakupljenog bijesa i bola. Nije pomoglo, zaletim se i ubrzam korak u trk, pokušavajući dostići kombi u kojem je bilo ono što mi je najsvetije u životu.
Uzalud, nisam uspio u naumu, kombi se odvezao uz škripu guma i tragom dima koji je ostavio za sobom.
„Zaustavite taj kombi pod svaku cijenu!", zavičem prema stražarima koji se daju u trk pokušavajući ga uhvatiti. Ogledam oko sebe, po cijeloj šumi leže tijela ubojica. Tayra se još pokušava izboriti s trojicom. U tri duga koraka priđem te uhvatim najvišeg u ruke i pribijem ga tijelom u najbliže drvo.
Glasno zaurla od bola.
„Gdje je vode? Govori tako ti Boga! Kamo idu!", ubacim mu se u lice prijeteći mu očnjacima.
Ne odgovara,  prestravljeno gleda u mene i očnjake kojim mu prijetim, Neće mu to pomoći, previše sam bijesan da bi me brinulo njegovo zdravlje. Priđem mu licem uz lice mirišući ga,
Na košulji mu je ostao Alinin miris krvi Razdražen punom snagom mu zagrizem vrat sisajući tu gorku tekućinu koja mi jpali utrobu. Prevrćem  mu po sjećanjima, vidim kako je ranio bodežom ne bi li je sputao.
Zavičem mu bijesno u lice: „ Krivi potez majmune! Sad ćeš da vidiš kako kosti pucaju!"
Spustim ga s drveta te mu uvrnem lijevu ruku pod kutom u kojem pucaju kosti. Vrišti izbezumljeno od bola. Ne popuštam, uhvatim ga za drugu ruku te ponovim radnju, kost  puca poput stakla.
„Zajebavaš se s krivim vampirom! Govori gdje je vode? Pričaj jebem li te! Umirat ćeš u teškim mukama ne zucneš li odmah!",
Ma koliko mu previrao po sjećanjima ili ga ispitivao, ubojica nema pojma o tome gdje je vode. Pogledam prema Tayri koja se još uvijek bori s jednim koji joj kao  zadaje teške muke, ali ona to namjerno odugovlači. Koristi svoje mambo jambo trikove to mi je sada postalo jasnije za odgonetnuti. Čini to suptilno, ali više nego uspješno.
Iz usta mu izlazi samo vrisak bola. Ništa neću  saznati od njega, podignem ga i  bacim prema vukovima koji čekaju željni krvi, neka se i oni malo poigraju. Uz ubojičino cviljenje priđem Tayri te uhvatim onog koji se bori s njom. Pokušavao je da me obori, nikada pa ni tada nije se dogodilo da bi jedan čovjek imao barem imalo nadmoći nad jednim vampirom, ma koliko slab vampir bio. Ponovim svaku radnju i s njime, i opet se pronađem u mraku, ni ovaj nije imao pojma kamo je vode.