Stianova odmazda

XXI Zlo i tama

Nisam mislila da ću se moći ovako lako umiješati u njihove redove.  Znala sam da su glupi, ali da su ovoliko glupi nisam se usudila ponadati ni u najluđim snovima. Mada moram priznati da mi je Kelei u tome uveliko  pomogao. Uvijek posluži svojoj svrsi, za sada me još nikada nije iznevjerio. Znala sam da je lak na mene i moje suze,  zbog toga ga mogu lako vrtiti oko malog prsta. Uvijek je bio centar svijeta za naše roditelje, kao da kraj njega nisam ni postojala. On prvak, šampion, sportaš, kao što je otac od njega očekivao, udovoljavao im je u svemu, iz njegovih usta nikada nije izašlo NE prema roditeljima. Cijeli život bila sam u njegovoj sjeni, boljelo me i još uvijek me boli.Sada sam svoj život posvetila Crnom, on je moj spasitelj, moje sve. Volim ga onako kao što jedna žena može voljeti muškarca kojem se preda dušom i tijelom. Nema toga što za njega ne bih mogla uraditi i što već nisam uradila. Znam da me testirao, promatrao, te na kraju ipak priznao ljubav prema meni. Možda nisam njegova sudbinska partnerica kao što to biva u vampirskom svijetu, ali sam njegova i on je moj, zauvijek. Nikada neću  dozvoliti da netko treći stane između nas. Kučka Lorein je na dobrom putu da joj zavrnem vratom kao kokoški. Gura se tamo gdje joj nije mjesto, pokazat ću joj gdje je to mjesto, daleko, daleko od Crnog.Ne mogu više  slušati  Alinino cviljenje mi probija  ušne bubnjiće, sat vremena je na stolu, a  Lorein još uvijek nema ništa od nje, vrijeme je da se umiješam. Možda ću otkriti svoju krinku, ali više nije ni važno, dobili smo što smo htjeli. Prvi put je uspjela pobjeći, sada je to nemoguće. Crni je ovdje i pod budnim okom promatra što se događa dolje u dvorani.„Želiš li da odem to riješiti?", dobacim mu nonšalantno šetkajući ispred monitora u koji je  zagledan. 

„Nema potrebe, Lorein je i više nego sposobna za to, nije na tebi da se umiješaš!", dobaci mi iznervirano. Pogledam ga u tamne oči koje se kriju iza crne maske, koja mu prikriva lice. Nikada mu nisam vidjela lice, kraj njega sam dugi niz godina, ali lice nikome ne otkriva, bar ne da bih ja znala, a voljela bi da vidim što se to krije iza nje. Da provirim, prošetam mu prstima niz kožu, osjetim trodnevnu bradu ili napetost vilice, bilo što osim hladnog materijala maske mračne popit najcrnje noći.

„Ako nemaš što pametnije za raditi odmakni se, ionako mi danas nisi ništa korisnoga donijela!", dobaci mi i okrene se cijelim tijelom u stolici na kotačima. 

„Želim te!", bubnem mu osjećajući prazninu u sebi, i glad koja u njegovoj blizini raste munjevitom brzinom. Ovisna sam o njemu, on je heroin koji mi je prijeko potreban da zadržim prisebnost. Imam ovisnost koju mi je stvorio dok sam ga hranila, ponekad bi mi dozvolio da uzmem kap od njega, ali nikada više od kapi, veoma je oprezan kad je riječ o njegovoj krvi. Znam da iza sebe ima cijelu vojsku vampira, a u svom životu pretvorio je samo jednog jedinog vampira. Ličnog sražara Georgija, snažnog rusa kojeg je iskopao iz bespuća Sibira, kažnjenika koji je bio na odsluživanju kazne, on je njegova sjena, prati ga vjerno poput psa, teško ga je zaobići i doći do Crnog, ako je postavio psa ispred vrata. Pogledala sam ga i namignula oblizujući suhe usne. Georgij ne trepne okom na moju provokaciju, samo buljio u monitore.

 „Odlazi Akemi! Nemoj da se moram ponavljati!", odvrati mi  Crni okrenuvši se natrag prema monitorima. Ljutnja i bijes koji me obuzimaju prijete da eruptiraju iz mene poput lave iz vulkana. Okrenem se i ljutitim korakom izjurim iz prostorije . Uvijek kad me obuzme bijes  glava mi se trza, a kosti na vratu pucketaju od napetosti. Hodajući zvukovi  čizama mi odzvanjaju hodnicima usklađujući se s trzajima glave. Bijes mi se penje noz kičmu preuzimajući me potpuno, blokirajući mi vid. Zastanem i uhvatim se za glavu koja bolno pulsira. Zbog čega se Crni toliko okomio na obitelj Ivanov? Zbog čega ih želi uništiti? Mora da je bilo nešto u prošlosti što ga je okrenulo protiv njih? Nitko u podzemnom svijetu ne zna pravo ime i prezime Crnog, vjerujem da je od krvožednosti i sam zaboravio tko i što je. To je ono što moram iskopati, saznati da bih imala adut u svojim rukama, karta spasa. Od kuda krenuti? Moram se dočepati Maxove radne sobi i knjiga koje ima zaključane u sefu, vjerujem da se tamo krije odgovor. Mislim da sam dovoljno sposobna da to otkrijem. Vibriranje telefona prenulo me iz razmišljanja, na kratak trenutak otjeralo  pulsirajuću bol iz glave. Kelei, kao da je znao da mi je u mislima. „Eh brate, morat ćeš da mi poslužiš još jednom!", izgovorim gledajući u svijetleće ime na ekranu.„Kelei?", javim se preplašenog glasa , glumeći strah.„Akemi jesi li dobro?" Kelei zabrinuto upita prekidajući me.„Pusti mene, ja sam na sigurnome, jesi li ti ozlijeđen? Je li sve prošlo u redu?"
„Ni ne baš, uhvatili su Alinu, idemo da je pokušamo spasiti! Gdje si nestala? Nisam te vidio u dvorcu?"
„Otišla sam do grada,moram nešto da obavim, vratiti ću se ubrzo!", odvratim  mu poklopivši slušalicu. Pljeskanje iza leđa me preplaši, okrenuvši se ugledam Lorein kako me pomno prati. Misli da je pametnija od mene, grdno vara.
"Što želiš?!", dobacim joj želeći proći kraj nje. Zaustavi me jednim potezom ruke te mi se unese u lice.

„Znala sam da si guja, ali tolika da bi prodala vlastitog brata samo za svoju dobrobit ipak nisam očekivala od tebe, zapamti karma je kučka i vratit će ti se kad budeš najmanje očekivala.
Čekati ću koliko god da treba, želim svjedočiti tom trenutku kad ti se život sruši poput kula od karata!"

„Nemaš ti pojma Lorein o ničemu!
Ne guraj nos gdje mu nije mjesto!", odbrusim joj gurnuvši je od sebe.

„Ti nisi ništa drugo doli vreće krvi za Crnog! Krvna kurva!", nije odustajala.

Ne želim slušati njeno naklapanje, znam da se želi približiti Crnom, ali samo preko mene mrtve. Previše sam toga dala za njega, previše toga izgubila i izigrala da bih ga sad tako lako pustila. Još uvijek mi je živo sjećanje kad mi je prvi puta prišao, plakala sam iza škole u parku, pružio mi rame za plakanje, bio je moja sjena, moj smisao za život. Roditelji kao i uvijek nisu me vidjeli, kao da sam sačinjena od pare koja brzo ishlapi. Kelei im je bio sve na svijetu, njihov mezimac. Sve što sam željela je samo trunka pažnje, djelić ljubavi koju je dobivao moj brat. Mislila sam da će sve to s godinama proći, ali uzalud svaka stara rana još uvijek boli i peče.

Prvo sam se riješila roditelja, zaslužili su, platili su mi za svaku suzu koju sam pustila. Nakon što sam majci posluživala otrov u čaju ona se ubrzo razboljela i umrla, tada je na red došao otac, uvela sam ga u ralje pakla kocke i alkohola, te mu je sam Crni presudio jednog dana u uličici iza kasina. Gledala sam ga kako cvili poput svinje kad je Crni zario svoje dugačke zube u njegovu venu, iskapio ga do posljednje kapi.
Kelei je priča za sebe, njega se nisam mogla riješiti kako sam naumila, Crni je bacio oko na njega, želio je da postane njegov ubojica, stroj za ubijanje. Još uvijek mi je smiješno kako je nasjeo na glumu, i upao u klopku. Zbog toga sam dobila dodatne bodove kod Crnog. Gledala sam kako ga muče, ispijaju do posljednje kapi te pretvaraju u vampira, monstruma što i jeste.
Ne bojim se što će se dogoditi kada jednog dana sazna, nije me briga, ja sam se svoje obitelji već odavno odrekla. Uradila sam to što sam uradila, sada je kasno za kajanje, što je najbitnije nikada se i neću pokajati. Za Crnog bi uradila apsolutno sve. Momentalno sam njegov top jedan špijun u Maxovim redovima, Kelei nije ni svjestan da radi za Crnog kojeg prezire, pomogao mi je da se uguram u njihove redove, kamufliram kao najbolja sestra na svijetu. Pratim svaki njihov korak, osluškujem svaku njihovu riječ,ne može ništa da me mimoiđe. Ulazim u sobu gdje Alina leži vezana za stol, dok joj je u ruku uvučena plastična cijev   Kap po kap je isušuju, te krv nose u laboratorij za dalje ispitivanje. Možda je Crni naumio napraviti hibrid, tko će ga znati što ima na umu.„Akemi?", zavapi u polusvijesti.

„Konačno si na mjestu gdje bi morala i biti! Kako se sada osjeća naša mala princezica?", dobacim joj približivši  glavu sasvim blizu.

„Molim te pomozi mi! Stian će uskoro doći, bit ćemo obje spašene!"

„Ne treba mene nitko spašavati, a tebe?
Tebi nema spasa razmažena balavice! Neće tebe nitko da spasi!"

„Akemi, molim te!"

„Više nisi toliko hrabra? Tko te tjerao da ideš pomagati Tayri? Sama si kriva što si na ovome mjestu, zahvali to svojoj gluposti!"

Bila je zaista na izmaku snaga, nisu joj dali da izdahne već toliko su je držali na životu da mogu vaditi krv. Morala je biti u ovom stanju, hranili su je verbenom da joj blokiraju vampirske sposobnosti. Nitko ne zna koje sve moći u potpunosti Alina ima. Cijela kraljevska obitelj zbog predostrožnosti. skriva svoje moći od vanjskog svijeta  I to je jedan od razloga zbog čega je odlično što je upravo Alina upala u zamku.Ne mogu je više gledati ovako patetičnu, vrijeme je da se vratim i pratim što će dalje da urade. Ako do sada nisam izgubila krinku, pa da je još malo iskoristim. Vjerujem da sada svi lude jer je  princezica upala u klopku i nestala, želim da vidim njihova napaćena i zastrašena lica.