Stianova odmazda

XXV Dio klupka

Zvukovi automobila me iznenada probude. Ogledam oko sebe pokušavajući shvatiti gdje se to pobogu nalazim. Zamalo da padnem sa stabla na koje sam se baš udobno smjestila. Protegnem ukočene ruke kojima sam se grčevito držala. Ne znam kada sam zaspala, ali u jednom trenutku od umora i iscrpljenosti sam zaklopila oči. Sva sreća što sam se grčevito držala, pa nisam nekome pala u krilo. Ne želim se vratiti dolje na metalan stol. Dva vozila su se odvezla stvarajući za sobom oblak prašine koji mi nadražuje nos. Osjećam da su mi se rane zacijelile koliko je to moguće s obzirom na verbenu u krvotoku i izgubljenu krv. Ne osjećam se loše, ali opet iz drugog kuta ne osjećam se ni dobro, ali mislim da sam dovoljno dobro da mogu pobjeći.

Odmaknem lišće te promotrim okolicu koja me okružuje, nigdje nema nikog na vidiku, na nekih pedeset metara dvojica stražara  lagodno pričaju. Skoncentrišem se da čujem o čemu pričaju.

„Lorein je luda, za ovo se nisam prijavio, da lovimo djevojčurak od dvadesetak godina kao životinju!", izjavi jedan jadajući se sugovorniku koji  skrušeno sluša.

„Lijepo sam ti rekao da ovo nisu čista posla, ali  me nisi želio slušati!"

„Sad je kasno, obavimo ovo pa da nestanemo što dalje od ove grupe!"

„Zar si zaista toliko naivan da vjeruješ u u to da će nas pustiti samo tako da odemo? Bit če da si  zaista glup, brate!  Iz ovog možemo da izađemo samo u ležećem položaju, ako i tako!  Uvukao si nas u ovo i sada moramo da radimo kako nam kažu, ako želimo sačuvati živu glavu!"

Okrenem se od njih, nisam sigurna da bi mi pomogli u bijegu, i suviše su prestrašeni i glupi za to. Glad me opet polako lovi, na pamet mi padne žena kojom sam se hranila. Zaklopim oči i prizivam slike iz njenih sjećanja. Želim da vidim i znam tko je ona i kakvu ulogu ima u svemu ovome.

Prva slika dođe sasvim lako, ugledam dječaka od nekih osam godina, trenira mačevanje uz budno oko trenera. Osjećaj ljubomore, ne, ne mogu to nazvati ljubomorom, više su zavist i bijes, i to u nekontroliranim količinama. Pogledam dječaku u oči, toliko poznate, prepoznala bi ih uvijek, bilo kad i bilo gdje, Kelei.

Zar sam pila Akeminu krv? Zar je ona taj špijun među nama? Pridajem pomno pažnju slikama koje mi se stvaraju pred očima. Akemi kako gleda u muškarca ledeno plavih očiju s maskom na licu. Kleči pred njime skrušeno, moleći ga da je uzme, da popije njene krvi. Ne mogu da iščitam njegovo lice, maska mu prekriva cijelo lice, jedino što vidim su ledeno plave oči. Odbija je i okreće joj leđa.

Slika se promjeni i gledam kako čovjek u masci ubija čovjeka u nekoj uličici, ispija ga poput bočice. Osjećam Akemino uzbuđenje viđenim, kako likuje nad njegovom tužnom sudbinom.

Kad se približila nepomičnom tijelu shvatim da se radi o njenom ocu, treneru koji je trenirao Keleia. To mrtvo srce me zaboljelo, zbog njegove sudbine. Na ono što je uslijedilo, nisam se nikako mogla pripremiti .
Ugledam brdo i na njemu drvo s raskošnom krošnjom, ispod nje je sjedio Kelei čekajući sestru. Na sam prizor srce mi se slomi, a kad sam saznala iz njene krvi što se dogodilo, došlo mi je da je rastrgam poput krpene lutkice.

„Prokleta bila Akemi! Kako si mogla da ideš protiv svoje krvi? Protiv svog vlastitog brata, obitelji?"
Likovala zbog njegovog zatočeništva, uživala u njegovoj boli i muci. Ne mogu da zamislim da mi se to dogodi, moja braća dala bi i svoj posljednji dah za mene. Samo kad je dohvatim, naplatit ću joj svaku njegovu suzu, svaki gram boli koji je osjetio. Krvava suza sklizne mi niz lice, ljutito je obrišem. Ne, ne mogu ovdje čekati da me netko dođe spasiti, ja sam Alina Nikolajevna Ivanova, ja sam Odmetnica i mogu  se sama spasiti, da uhvatim Akemi i pokažem joj kako je to osjetiti na svojem vlastitim tijelu.

„Prokleta bila!"

Ne mogu više da izdržim slike koje mi dolaze, svaka gora od predhodne i od svake mi se dlačice podižu. U tom trenutku odlučim da više neću da budem mala bespomoćna Alina, bit ću ono što oduvijek jesam, vampirska princeza vilinske krvi, bit ću odmetnica.
Na samu pomisao oči  mi zasvjetlucaju ljubičastim odsjajem, nalet magije koja mi krene kolati krvotokom podigne me momentalno, napuni mi prazne baterije.