Stianova odmazda

VIII Vatra

Zaista ne znam zašto su me morali dovući ovdje, Bogu iza nogu? Da znam, voljela sam boraviti ovdje kada sam bila mlađa, ali sada mi je to potpuno bezvezno. Nadam se samo da će što prije obaviti to što moraju, pa da mogu krenuti kući, u nove pohode na krvožedne. Njegove provokacije me pomalo izbacuju iz takta, mada moram priznati da je Tyra interesantna, izvana koliko mogu da vidim je jaka i čvrsta karaktera. Hibrid, to je ono što je intrigantno, jača je od vampira u svakom smislu. Voljela bih je bolje upoznati, ali sve dok je medvjed uz nju to je jednostavno nemoguće. Ne želim da mu se približim ni na metar, hladni srsi me prolaze od njegove blizine.

Želi me poniziti svojim ponašanjem i koristi svaku priliku za to. Nema on pojma tko je Alina, znam se i ja ponašati kada je to potrebno. Uspravila sam se i poravnala kosu koja je neposlušno ispala iz pletenice, prišla sam te joj pružila ruku.

„Alina Nikolajevna Ivanov, drago mi je upoznati vas.", odvratila sam ravnog glasa te lagano naklonila glavu u znak poštovanja i pružila ruku.

„Tyra Viggoson, Stianova sestra.", odvratila mi je lagano se savinuvši u struku.

„Molim te, nema potrebe za službenim manirima, vjerujem da smo svi ovdje jednaki."

„Ipak ste vi princeza, pa s time zaslužujete i poštovanje koje vam  titulom pripada."

„Sada se ne nalazimo na dvoru pa nema potrebe za time.", pokušavala sam je odvratiti od svih tih pompi koje mi oduvijek idu na živce, krajem oka sam vidjela kako me Stian pomno prati i čeka na moju reakciju.

„Aleksandar Nikolajev Ivanov."
Alex priđe ne mogavši pričekati priliku da ga predstavim i time nas prekine. Tyra opet krene u naklon kada on ispruži ruku i zaustavi je.

„Slažem se sa sestrom, zaista nema potrebe za time."

„Hvala vam.", tiho je odvratila ne odvraćajući pogled s mog brata.

Nisam si mogla pomoći a da ne primijetim istu reakciju i na Alexu.
Stian sve tiho prati oštrim pogledom stojeći po strani. Znam da primijeti kao i ja Alexovu reakciju na njegovu sestru. Glasno se nakašljao pokušavajući pridobiti njihovu pažnju. Nisam se ni snašla kada mi je prišao Casper te me podigao u zagrljaju i okrenuo se sa mnom ukrug.

„Ma je li to moguće da je malena Alina ovoliko porasla?", ubacio se Casper između nas.

„Caspere! Što liće Lilyth reći kada čuje za ovo?", nasmijala sam se iz srca te zagrlila tog zlatokosog vuka.

„U pravu si, nemoj da razljutimo moju trudnu ženu!", spustio me na tlo uz smijeh te se okrenuo prema Alexu.

„Moram priznati da si zgodniji od sestre!", izrekao je te uhvatio ga u zagrljaj namignuvši mi.

„Nepopravljiv si!", odvratila sam mu nasmijavši se iskreno.

Od malena sam osjećala neku privrženost tom vuku, istina da ga nisam dugo vidjela, od njihovog vjenčanja, jer obaveze kao Alfa čopora te vilinski kralj uzimale su danak i puno njegovog slobodnog vremena. Zaista, nisam ga vidjela od vjenčanja, promijenio se. Pristaje mu brak, drago mi jezbog njih, zaista jeste. Krenuli smo sjesti zajedno sa njima u krug oko vatre. Sjela sam tako da sam cijelim tijelom bila okrenuta prema njemu, promatrajući mu lice te i najsitniju promjenu na njemu kada je gledao u sestru koja je sjela kraj njega. S njene druge strane sjeo je Alex te se uvukao u razgovor s njima.

„Je li sve u redu?", upitao me Eros sjedajući kraj mene.

„Da u redu je, malo sam umorna od borbe i puta. Želim se ići odmoriti.", odvratila sam iznervirano ni sama ne znam zbog čega.