VII Casperova dobrodošlica

120 18 0
                                    

Vozi lagano sa zadovoljstvom fućkajući, zna kada stignu do onih nepreglednih borova, jela i kojekakvih drugih drveća princezica mora izaći i koristiti svoje ubitačno duge noge.  Pritisne oči u želji da izbriše sliku Aline, jednostavno ona je zabranjena roba za njega i tačka, a uostalom više mu se dopada ona opasna Odmetnica.

- Ekipa spremite se, odavde idemo pješke. Kada završimo posjetu kod Caspera vratit ćemo se ovim putem do mog zamka u kojem boravi ostatak odreda elitnih ubica i regrutuju se novi.

- Ne pada mi na pamet kročiti u taj brlog , dosta je što su me otac i Max natjerali da idem kod Caspera. Zamisli poslije stoljeća mržnje  počeli smo se sa njegovim klanom lizati kao dobri psi i mačke.

- Alina, pokaži poštovanja. Ne zaboravi, taj alfa je dao dio svog srca da spasi tvoju tetku!

-U redu, u redu  Ne moraš da se pjeniš medice.

- Ma sad ćeš ti da vidiš svoga Boga razmaženi stvore.

- Marš svi iz auta! Fino ste mi se zavalili u sjedišta i laganini. Hajdemo sad stav uspravno, prvo će te tiho po stazama, a onda hoću let kroz drveće i da stignete do drvenih barakica i kuća na drveću, a da vas niko ne primjeti.

- Jasno?

- Uh, jesi me prepao.

Nije joj spomenuo ukoliko ne pazi i ne njuši pažljivo zrak da je najebala kao žuti.

Znao je da je brži i jači, mogao je biti ispred svih njih, ali posmatrati je u  utegnutoj koži i sve te graciozne pokrete  pravi je užitak. Stvarno će samog sebe zabiti u kakvo drvo. Počeo je poput pokvarene ploče ponavljati u sebi "To je mala Alina, Maxova sestra, nju se ne gleda očima muškarca, ne možeš to i gotova stvar."
Čini se da njegove oči baš i ne mare, a još manje jedan organ niže. Htio priznati ili ne, nije ravnodušan kada ga  mala balerinica izaziva.

Išlo im je prilično dobro dok nije primjetio čudan izraz lica na Bjornu.
Onjušio je zrak i shvatio da ga je zakačila jedna od Casperovih kopljanih zamki. Sreća pa je izuzetno star vampir, preobražen samo nekoliko noći nakon njega. Nenamjerno, ali valjda je to bila sudbina, da ga prati i u besmrtnosti. Zaliječit će se nakon par minutica.

Mazi mezimici mora čestitati, sve je bolja i bolja. Ne sumnja da bi bila možda i najbolji stražar da ju je on od početka trenirao. Mala ima instinkte bolje od stotinama godina starijih vampira. Ipak predstoji teži dio puta, jedva čeka da vidi kako će se snaći.

- Gunđalo, nešto zaostaješ, a da malo smršaš?

- Utegnuta, ako budem išao svojim tempom, neću moći brinuti o tvojoj cijenjenoj kraljevskoj guzici.

Alex se krenuo nasmijati, ali vidjevši Alinin izraz lica zagrcnu se progutavši cerek.

Provocira ga za poludit, ali umjesto da mu to ide na živce, počeo je uživati u tim njihovim prepucavanjima, priželjkivao ih je, jer mu se stoljećima  niko nije usudio prkositi na bilo koji način, osim naravno njegove starije sestre.

Došli su do dijela na kojem su postavljene "klizave" zamke i njih rijetko tko prevaziđe, Max i on su jedini koji su uspjeli i to tek iz drugog puta.

Uskoro je čuo sve osim Alexa kako psuju i urliću, a najbogatiji je jezik naravno imala tatina kćer.

- Rekao sam ti, trebat će nam sapun za ta tvoja usta.

- Ne seri bradonjo, znao si za ovo i nisi nas upozorio.

- Zašto bih,  ovo je još jedan test. Vidim da ga je Alex odlično savladao. Barem je jedan Ivanov Nikolajev opravdao očekivanja. Očistite se curice i krećemo dalje.

Stianova odmazdaWhere stories live. Discover now