Stianova odmazda

III Dadilja

Mene je naš'o, od toliko mlađih i mora stražara koji mu ližu đonove, on baš mene da naguzi. Jebem li ti Max svu rusku mafiju, da se ucrvaš na tom prijestolju od sjedenja, ma krv ti jebem tu vilenjačku, mene Vikinga da čuvam tatinu princezicu. Poserem vas od do, i to mi je prijatelj, još će mi dati cuclu i pelene kad se vidimo, samo da me podjebava.

Kako misli da ja ovoliki prođem ne primjećen, šta hoće, da se usukam i hodam na prstićima kao prima balerina, ma jebem mu kolje.

- Max misliš li da je uredu što si Stiana nagovorio da pazi na Alinu?

- Kosta, jedino da ti dovučeš svoje dupe iz Grčke, jer nju ne može nitko da prati, čak je i Alex digao ruke. Ona ima poseban dar da se provuče pored bilo kojeg stražara kojeg smo joj postavili, znali su joj stajati pod prozorima, visjeti na krovu i opet im umakne, previše je spretna za svoje zlo, više nego dobro. Brinem se za nju. Zadnja nada mi je on, pored svih obaveza, ja se ne mogu posvetiti čuvanju Aline. Znam da bi mu ovo moglo biti ispod časti, i da pomalo nisam fer, ali hvatam se za zadnju slamkicu.

- Pa si izabrao najdužu i najdeblju, jesi ti čovječe svjestan da je Stian svuda poput slona u porculanskoj radnjici?

- Možda, ali je najbrži, najtiši i najspretniji koji postoji, znaš i sam kada bi se on borio na strani nekog drugog, a ne na našoj, da bi mi bili jebani ko tetrijebi, znaš to?

- Znam Care!

- Nabijem te za to Care, tečo.

- Zbog toga sam te i pitao je li pametno dati mu takav zadatak, mogao bi se uvrijediti i jednostavno se povuči, možda se vratiti u Norvešku?

- Nije bio oduševljen, ali smo jedan drugome suviše privrženi da bi mi odbio takvu molbu, zna za očeve traume, bio je uz njega kada je tragao za majkom, uz Anastaziju koja je patila za tobom, a najviše zbog onog što se desilo njegovoj sestri prije toliko stoljeća. Njemu je ljubav prema sestri nešto što duboko poštuje i razumije, i ako on ne bude uspio sačuvati Alinu od same sebe, neće nitko.

- A tko će jadnog Stiana sačuvati od nje, pa ti kao da ne znaš kakva je jezikara i koćopernica ta mala. Ona uspije razgnjeviti i starog Olafa koji je oličenje staloženosti i mira. Kad je Ana zadnji put bila u posjeti, vidjela je jadnika kako baca knjige i kutljaču za njom iz njegove male knjižnice, nije mogla doći sebi od smijeha i prizora.

- Sve znam, i samo ću reći, nek su mu Bog i svi njegovi prijašnji bogovi od Odina do Thora na pomoći, jer vjeruj mi mama Becca zna izgovoriti po pet puta Oče naš, nakon razgovora sa njom, a Alexander ode lupati po bubnjevima dok nam svima uši ne procure.

- Ko zna, Stian je gord, prilično miran i hladan, znaš da je jedan od odabranih, njemu je krv potrebna, ali ma koliko je popio on se ne mijenja, njegova krv ne podliježe krvožednosti. Možda on bude prava protuteža za našu vrckavu princezicu.

- Hvala ti tečo na razgovoru, javim ti novosti.

- Jebem ti tetku, jesi čuo balavče carski, još jednom mi reci tečo i eto me u tu tvoju divljinu da ti održim lekciju, džaba ti straža i kruna, a još će mi Aleks i Becca pomoći.
**************************************
Pizda jedna plavičasta, uvalio mi zadatak i sad ga nigdje nema, pa ja, eto ti Stiane nadgledaj Alinu, nek tebe gnjavi, ja bježim na lijevo krug.

- Jutro Stiane, čemu takva faca od jutra?

- Sad mi i vi na rende kora kraljice?

Stiane, ti si jedini kojem osim porodice dozvolim takvu vrstu komunikacije, ali čime sam to sad zaslužila?

- Becca, mislim kraljice, ti stvarno ne znaš?

- Hej sami smo, nikoga nema u blizini samo oslušni, mani se formalnosti.