Stianova odmazda

IXX- Uhvaćena

Osjećam metalan okus krvi u ustima, dok mi se pred očima izmjenjuju slike , slike užasa koje me bacaju na koljena. Prožima me sve kao da se radi o meni, svo to peckanje kože i rane koje su zadobivene od noževa. Jedina smislena riječ koju mogu izgovoriti, ali je puštam niz grlo uz bol paranja kože dok mi se grudi pune nezamislivom patnjom.: „Stian!"
Pokušavam mislima doći do njega, hvatam se za glavu u kojoj se redaju slike sve gora od gore. Nezamislivo mi je da postoji ovakva vrsta zla, da jedno živo biće može do tolike mjere nauditi drugom biću. Pokušavam se dignuti na noge, ali ne mogu, po stoti put padam na koljena.
Moram mu pomoći, moram što prije do njega, ne mogu ga izgubiti sada kad sam ga pronašla. Akimi ulazi u sobu i pomalo čudnim glasom koji u boli zanemarujem, jer sve na što se sada mogu fokusirati je moj partner.
„Alina smiri se dobro sam!", čujem ga u glavi kako me pokušava umiriti.
„Stiane što se to događa? Zar si ozlijeđen? Dolazim ti pomoći!"
„U redu sam, ostani u dvorcu, ne izlazi! Možemo to sami riješiti, ne želim još brinuti za tebe !", odvrati mi tihim glasom, glasom ljubavnika.
Ni sama ne znam odakle izvlačim snagu koja me preplavljuje, uzdignem se na klimave noge. Pogledam u Akemi koja me zagonetno gledala, kimnem joj u znak da sam dobro, te odgurnem od tijela njene ruke.
„Dobro sam, moram mu pomoći!"

„Alina nisi dobro, pogledaj se! Pusti ih da sami to riješe, bili su i u gorim bitkama!"

„Ne mogu samo stajati sa strane i gledati kako ih kolju! Akemi, to je Casperov narod! Dužni smo im pomoći!", zavićem prema njoj, ne mogu kontrolirati bijes koji polako preuzima Stiana i penje mi se po kičmi.
Ponekad jedva kontroliram svoje osjećaje, a sad kad k tome dodam još i Stianove, jednostavno ne mogu, preplave me, preuzmu mi kontrolu i odvedu u neki drugi svijet.

„Ne mogu te pustiti takvu! Ovakva nisi nikome od pomoći!"

„Ali ne mogu ništa ne uraditi! Svi su tamo, kao ratnica također moram biti s njima!", pokušavam joj objasniti kada su mi čuvari blokirali svaki izlaz iz dvorca.

„Sada im najbolje možeš pomoći tako što ćeš biti ovdje, nemoj da moraju brinuti o tebi!"

Okrenem se i potrčim u sobu, nema tog bića koje će me spriječiti da pomognem svom partneru! Vrijeme je da se Odmetnica opet pojavi. Priđem ormaru te izvučem odijelo van. Ispod kreveta pokupim oružje koje je ulašteno i naoštreno. Mač željan krvi, zlobno vibrira, s drugog kraja sobe doziva me luk s napetom strunom. Da, definitivno je vrijeme da opet obučem odijelo i krenem u akciju.
Ne promišljam ni trenutak, navučem kožno odijelo na sebe, uzmem oružje te nestanem s otvorenog prozora. U glavi začujem Stianov glas kako me moli da ne dolazim, da se mogu sami izboriti.

Ne obazirem se, moje mjesto je kraj njega, u dobru i zlu, ako ja neću zaštiti svog partnera, tada nitko to ne može, on je moja briga.
Preskačem nisko raslinje u letu, jurim brzinom nevidljivom ljudskom oku. Što se više približavam bitci zvukovi borbe bivaju sve glasniji. Zrakom se širi metalan miris krvi, tijela su razbacana posvuda, ozlijeđeni vukovi jauču od bolova. Prizovem svjetlost na površinu, polako mi krene tinjati niz kožu, i postajem sva sazdana od nje same.

Kako prolazim, tako dodirujem ozlijeđene vukove pokušavajući im olakšati bolove, pokušavam ih barem malo izliječiti, sve dok ne stigne prava pomoć namjesto borbe.

Glasan ženski vrisak zapara nebo, vrisak bola i nemoći! Stresem se od jeze koja protutnja mnome. Znam veoma dobro kome taj vrisak pripada, Tyra, Stianova sestra.
Ogledam se po mjestu, nitko nije slobodan da joj pritekne u pomoć, svaki vampir ima na sebi barem petoricu crvenih.
Stian ma koliko pokušavao da krene do nje, ne uspijeva, crveni ga sputavaju na svakom koraku, kada jednog eliminiše, drugi uskoči. Moram priznati da su izuzetno dobro organizirani, i pripremljeni. Otrovna strijelica projuri mi kraj glave zabijajući se u drvo uz tup udarac. Izvučem mač iz korica te se pokušam probiti kroz malo crveno more i krenuti ka mjestu iz kojeg dopire Tyrin krik. Zatvorim oči I vidim ono što Stian osjeća, ne vidi, slike dopiru iz njegove srži, iz krvi. Na tren se udruženim poput stabla pored kojeg sam protrčala.
Ogroman lik se nadima nad njom mirišući je s trijumfalnim cerekom na licu. Po njegovom izgledu mogu zaključiti da su dobili ono po što su došli, u kutu nekog prevozn9g sredstva, moguće kombija sjedi Lorein, ali me njen izraz lica pomalo zbunjuje. Misli vratim na svoj glavni cilj.
Tyra, nije dobro da je otmu, ona je superiorniji vampir, ona je hibrid, niti vampir, niti vuk, već oboje u tom vitkom i visokom tijelu.
„Lorein!", protisnem kroz zube i poletim im u susret.
Još uvijek joj ne mogu oprostiti okrutnost kojom je počastila Keleia, ne mogu da pređem preko toga. Na samom domaku do vozila koje je stajalo pored puta, podignem mač visoko iznad glave i usmjerim ga ka najbližem liku.
Lorein me pogledala i samo kimnula glavom svojim ubojicama da me obore.