Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Uvod

-Mirjana, požuri zakasnit ćemo obe!-vikala je mama dok me čekala su svom Audi-u

-Idem, idem, samo da završim sa šminkanjem!- stavila sam još malo maskare i požurila da izađem iz kuće. Dugu, uvijenu, kestenjastu kosu pokupila sam u visoki rep, sanjive svijetlo smeđe oči istakla sam sa malo crne sjene, eyeliner-a i maskare, stavila sam velike, tanke, okrugle naušnice i lančić sa srcastim medaljonom. Nosila sam bijelu majicu kratkih rukava sa motivom engleske zastave, sive poderane traperice, oko pasasam svezala crveno-crnu kariranu košulju, a od obuće sam nosila svoje najdraže crne martinke. Kako mnogo volim narukvice, imala sam ih mnogo na obe ruke, raznih boja i materijala. Zaključala sam kuću i sjela na suvozačevo mjesto, mobitel, prelijepi bijeli Samsung Galaxy S5, mi je već bio u ruci.

-Koliko ti puta moram reći da nemaš svo vrijeme ovog svijeta i da moraš požuriti?- upitala je, vidno iznervirana, mama.

-Znaš li ti koliko je njege i nježnosti potrebno za ovakav izgled? Ne može se to završiti za pet minuta, za OVO treba vremena.- rekla sam pokazujući na svoje lice. Zakolutala je očima i nasmijala se stisnuvši papučicu za gas. Da se ukratko predstavim...

Zovem se Mirjana Pavić, imam 17 godina (dobro 16, ali ove godine, tačnije za četiri mjeseca punim 17) i živim sa majkom. Roditelji su mi razvedeni već pet godina, ali prebolila sam. Redovno idem psihijatru, jer kako on i moja majka kažu "potiskujem bol jer je to moj obrambeni sistem". Do prije pet godina bila sam kao i svako dijete, vesela, razigrana i puna života, ali onog momenta kada su se moji roditelji rastali shvatila sam da život nije bajka i da se nikome ne može vjerovati zato i nemam prijatelja niti dečka, čak sam i zaboravila kako komunicirati u društvu. Razgovaram samo sa majkom i s vremena na vrijeme odgovorim psihijatru na pitanje sa "da" ili "ne", više puta "ne" nego "da". Majka, pored alimentacije koju joj je moj otac dužan plaćati svaki mjesec, radi kao finansijski savjetnik u jednoj velikoj firmi te živimo i više nego dobro.

-Mina,- zaustavila me uhvativši me za ruku,- znam da ti je teško palo to što smo se tvoj otac i ja rastali, ali nemoj da to utiče na tvoje odnose sa drugima, molim te budi ponovo ono što si nekada bila.

-Vrlo dobro znaš da ako zagugućem na času da ću prvom prilikom biti izbačena. Ipak je ovo gimnazija.

-Znaš ti dobro na što sam ja mislila...-pogledala me tužno onim krupnim zelenim očima. Uvijek sam padala na taj pogled...

-Potrudit ću se.-na to se nasmijala i pozdravila me. Otključala sam mobitel i ušla u novi chat-room koji je napravila moja škola. Tu se svi učenici mogu anonimno dopisivati sa drugima, upoznavati i davati jedni drugima savjete. Već neko vrijeme se dopisujem sa nekim dečkom čije je ime AndySixx po našem najdražem pjevaču popularne metal grupe Black Veil Brides. Moje ime je FallenAngel☆ po najdražoj pjesmi iste grupe. Tako smo se i upoznali, jer oboje volimo istu vrstu muzike. Vidjevši da je online javila sam mu se prva.

FallenAngel☆: Počinje još jedna epizoda 'Život u paklu'.

AndySixx: Hahahah hej anđele, kako ide?

FallenAngel☆: Iskreno ili da lažem?

AndySixx: Laži.

FallenAngel☆: Nikad bolje, baš mi je super dan, niti moram raditi kontrolni, niti odgovarati herbar, ni pisati pismenu...

AndySixx: Hahahahahah nada zadnja umire, zar baš toliko obaveza?

FallenAngel☆: Manje-više previše hahah

AndySixx: Čuvena izreka čuvene djevojke koja je fan BVB-a.

FallenAngel☆: hahahah mhm, kako ide tebi?

AndySixx: Tako... Prebacujem se u drugo odjeljenje, sve sami luzeri u mom trenutnom razz.

FallenAngel☆: Pred kraj školske godine? Mjesec dana prije kraja? Ne mogu da vjerujem...

AndySixx: hahahah šta da kažem, čuda se dešavaju...

FallenAngel☆: hahahahahah izgleda, bilo bi još čudnije kada bi upao u moj razz.

AndySixx: Ne vjerujem da smo te sreće, a sve i da se budem prebacio u tvoj razz kako ćemo prepoznati jedno drugo?

FallenAngel☆: S obzirom da si ti jedina budala koja se prebacuje ovako kasno u drugi razz, vjerujem da ću znati.

AndySixx: Vjerovatno... Ipak čujem da dolaze neki učenici iz drugih gradova, ne mnogo možda dvoje-troje, ali baš kad i ja trebam da se prebacim, ne vjerujem da ćeš me moći prepoznati... U svakom slučaju idem sad do direktora da vidim za to odjeljenje u koje me prebacuju.

FallenAngel☆: Kk bb

AndySixx: Bb xOxO xP

Nasmijala sam se i pogledala oko sebe, dosta je dečki držalo mobitel tako da nisam mogla odrediti koji od njih bi mogao biti Andy. Zazvonilo je za kraj časa onima u prvoj smjeni i otišla sam u razred. Sa mnom u klupi sjedila je jedna jako naporna djevojka koja je konstantno pričala, bio sretan, bio depresivan dan. Nije bila tako loša, ime joj je Danira Ajdinović, ali svi je zovu Danči Do što mi je jako slatko. Prvi čas nam je fizika, kako ja ne moram odgovarati znala sam da će mi biti dosadno i pripremila sam se za spavanje. Dok sam se raspakirala čula sam kako Danči Do priča sa nekim djevojkama o tome kako nam u razred dolaze dva nova učenika. Da li je jedan od njih Andy? U razred je ušao profesor, a za njim dva dečka. Samo gledajući u njih mogli ste vidjeti kontrast. Prvi koji se predstavio bio je prekrasan dečko, kao rođen od kapljice sunčeva svjetla. Zlatna kosa, uredno počešljana presijavala se na majskom suncu. Oči kao smagardi, zelene boje gledale su razigrano u sve učenike svakoga dobro odmjerivši. Pozdravio nas je sve i toplim osmjehom ispunio naša srca srećom. Ime mu je Filip Lekić i ima 16 godina kao i ja. Drugi dečko, Nikola Vrandešić, ima 17 godina i po svemu sudeći problem je kakvog nema. Kratka, crna kosa u nekom punk izdanju, čiste tamno plave oči i osmijeh na stranu odavali su neku tamu u njegovoj duši. Za razliku od Filipa koji je bio od glave do pete u narančasto-bijelom izdanju on je bio u crnom. Nisam se mnogo zadržala na analiziranju Nikole, nego sam pažnju ubrzo usmjerila ka Filipu. Iza mene je bila slobodna klupa i sjeli su iza mene, na što sam se razveselila. Filip će biti iza mene, Bože tako je simpa ne mogu da vjerujem. Izvana sam izgledala nezainteresovano, a iznutra sam plesala od sreće. Prvi put nakon dugo vremena sam se osjećala kao da ću da poletim od sreće.

Znam da je prvi dio i da ne liči ni na šta, ali kao i prethodna priča bit će

interesantnije kako se radnja bude odvijala.

Da li je jedan od dva nova učenika Andy?

Da li će Mirjana preboljeti razvod?

Kakve se tajne kriju iza tih zelenih i plavih očiju?

Nadam se da vam se sviđa prvi dio i molim vas bez ružnih komentara =D

P.S. Slika sa pocetka je Mirjana ^-^

Voli vas vaša V_R ♥♥♥