Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Tko je taj Nikola???

Nikola!? Šta on kog đavola radi ovde? Osim što ti spašava čednost i vjerovatno život! Svađala sam se sama sa sobom u glavi, pokušavajući da sebi odgovorim kako reagovati na njega, od svih dečki. Udario je onog ljigavca pesnicom tako jako da je ovaj odmah pao. Još nekoliko udaraca u stomak dovoljno da mu izbije dah i da počne kašljati krv i okrenuo se da ode. Napravio je dva koraka i stao, držajući idalje ruke u džepovima.

-Ako misliš sigurno doći do prometnog dijela grada bolje ti je da kreneš.- rekao je sasvim mirno, bez ikakvih emocija. Vidjevši da onaj dolazi k sebi brzo sam protrčala pored do Nikole. Nisam znala šta da kažem, da li da mu se zahvalim ili da to shvatim kao izvinjenje za ono vrijeđanje ranije. Hodala sam uspravno, odvažno, na licu mi se nije ocrtavala nikakva emocija, ništa osim suza koje su mi klizile niz obraze. Pred sami kraj prečice zastao je i okrenuo se prema meni. Brzo sam obrisala suze da ne pomisli da sam tako slaba.- Hoće li neko doći po tebe? Ne vjerujem da imaš bus ili taksi ovako kasno.-odmahnula sam glavom u znak negiranja. Uzdahao je iznervirano i uhvatio me za ruku. (...) Na parkingu je bilo mnogo automobila i motora, između ostalog i jedna crna Honda CBR 600 rr. Ma koliko prelijep bio, morala sam priznati tipično za nekog poput Nikole da je motor crn. Iz nekog razloga imao je dvije kacige i meni je dao jednu.

-Došao si sa nekim?-upitala sam rahbijajući tišinu, dok sam pokušavala dešifrirati kako da stavim kacigu.

-Zainteresovana?-upitao je ne pogledavši u mene.

-Ne uopće, samo sam primijetila.-odgovorila sam nervozno, a on se po običaju nasmijao onako kao da me želo naljutiti.

-Čak ni ja nisam toliko očajan da sjedim sam u kafiću.

-Šta je to trebalo da znači?- okrenuo se prema meni i stavio mi kacigu. Koji kreten, šta on sebi umišlja da je? Kralj? Nervozno sam pokušavala gunđati, ali uzalud. Sjela sam iza njega i iako protiv svoje volje, svezala sam ruke oko njegova stomaka. Kako mi je bilo samo neugodno, ne sviđa mi se njegov karakter niti najmanje, ali kako sam zapela sa njim morala sam se prilagoditi situaciji. Mama sigurno puca od brige, jer je već 22:04 sata!? U gadnoj sam nevolji, ako bude u kući kad se vratim... Dok je vozio nije tražio mnogo uputa o tome gdje se nalazi moja kuća, kao da je znao gdje je to mjesto. Kroz glavu mi je prošao još jednom prizor onog ljigavca dok se kretao prema meni i ne shvativši to jače sam prigrlila Nikolu. Ipak, Nikola ne bi bio Nikola da to ne prokomentariše na onaj svoj zajedljiv način.

-Ja znam da ti se sviđam, ali nećemo stići nigdje budeš li me tako grlila.-dok je to govorio stao je pred ulazom u kuću do moje. To je velika bijela dvospratnica, prelijepe građe i dvorišta. Ima prekrasno uređen prilaz uokviren cvijećem raznih boja i malenim svjetiljkama. Na kraju prilaza nalazila se garaža koja je bila dovoljno velika da u njoj budu dva automobila i još jedan motor. Iznad garaže bio je veliki balkon koji je spajao sve sobe zajedno. Sa ograde su visile prelijepe loze što mi se mnogo sviđalo. Ipak to nije bila moja kuća, pa zašto je stao tu?

-Zašto si ovde stao?

-Zato što ja ovde živim.

-Od kad to?

-Od danas.-sišla sam sa motora, ali idalje nisam znala baratati sa kacigom. Pokušavala sam i pokušavala da je skinem i na posljetku odustala. Za to vrijeme on je skinuo kacigu, odvukao motor u garažu i vratio se po onu na mojoj glavi. Vidjevši da nemam pojma kako da skinem to čudo sa glave uzdahao je iznervirano zakolutajući očima i pomogao mi da je skinem. Iznervirana od svega što se desilo tog dana okrenula sam se od njega i krenula kući.-Zar ni hvala?- zakolutala sam očima i otišla. Samo tako ne rekavši niti jednu jedinu riječ. Moja kuća za razliku od njegove imala je mali balkon samo na dijelu gdje je moja soba, pa sam tako imala čast da izlazim napolje kad god to želim. Uzela sam mobitel i ulogovala se na onaj školski chat. AndySixx je bio online, ali ovaj put kao da je čekao da dođem javio mi se istog momenta kad sam se prijavila.

AndySixx: Kako prođe dan u paklu?

FallenAngel☆: Nikako, dosadno kao i uvijek. Dva nova učenika jedan san snova, drugi noćna mora i tako. Hbu? (hbu-how about you)

AndySixx: Ma eto, onako ubacio se u novi razred, manje luzera nego u mom. Jedna lijepa djevojka sa neobičnim karakterom. Sve u svemu standardno ludilo.

FallenAngel☆: hahahahah znam taj osjećaj.

Izašla sam na balkon i naslonila se na ogradu. Noć je bila prekrasna, topli povjetarac prolazio mi je kroz kosu, dok je tišina milovala moja čula sluha, pogledavši prema gore mogla sam vidjeti prekrasno zvjezdano nebo dok se mjesec kao kruna neba isticao od svega svojom ljepotom i veličinom. Smanjila sam svjetlost na mob-u kako mi ne bi smetala i ne razmišljajući pogledala sam na svoju desnu stranu prema Nikolinoj kući i on je bio na balkonu. Bio mi je okrenut leđima pa me nije mogao vidjeti, ali kao i ja imao je mobitel u ruci. Nešto je pisao, kao da se sa nekim dopisuje.

AndySixx: Noć je opuštajuća zar ne?

U momentu kad sam pročitala poruku tako sam se trznula da sam umalo pala sa balkona. Pritisnula sam lijevom rukom usne tako da ne bih vrisnula. Gledala sam sa nevjericom u poruku, malo u poruku pa malo u Nikolu. Drhtajući sam uspjela ispisati samo kratku i jasnu riječicu.

FallenAngel☆: Da

AndySixx: Idem ja sad pa čujemo se sutra =D

FallenAngel☆: kk bb

Sa tim smo završili dopisivanje, a ja sam drhtajući idalje gledala u Nikolu ne znajući šta da mislim. Da li je moguće da je Nikola ustvari AndySixx? Moram to istražiti... Ali kako??? Znam ko će mi pomoći!!!

Znam da je nastavak bezveze, ali etoo. Nadam se da vam se bar nešto dopalo. =D

Tko će Mirjani pomoći u otkrivanju Nikole?

Kako misli saznati to?

Šta će otkriti na tom putu?

Sve to ako nastavite čitati priču ^-^

P.S. Na slici sa početka je Nikola. Ne znam iz kog razloga mi je Nicholas Hoult toliko privlačan. Od onog dana kad sam slučajno naletila na film Warm Bodies on mi je kao dečko iz snova xD

Voli vas vaša V_R ♥♥♥