Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Konačno otkrivenje (1)

-Organiz...- nisam mogla da vjerujem šta čujem, znam da je Danijela one noći započela riječ organizacija ali ne mogu biti sigurna da li je to ista stvar... Kao da postoje dvije organizacije kojima je moj tata za petama u ovom trenutku, ali ipak nisam željela u to da vjerujem. Mogućnost da plaćeni profesionalni ubojica postoji i da je moj dečko jedan of njih bila je zastrašujuća. Nisam to mogla sebi dokazati, jer sam se pri samoj pomisli na to mogla onesvijestiti. Izgubila sam ravnotežu i Leo me uhvatio. Vrtilo mi se u glavi, teško sam disala...-Leo... Koliko je sati?- sjetila sam se da imam zakazano kod doktora Bajrića. Leo je potvrdio da je vrijeme i odvukao me. Za razliku od Nikole on je vozio automobil što je dodatno olakšavalo vožnju meni koja ne znam da li imam osam ili pet prstiju na jednoj ruci. Ne bulvalno, ali mi se dupla pred očima. Tokom vožnje nismo mnogo pričali, Leo bi me s vremena na vrijeme upitao da li se osjećam dobro i ja bih potvrdila. Kada smo konačno stigli do dr. Bajrićeve ordinacije zahvalila sam se Leu na vožnji i brzim korakom ušla u prostoriju. Dr. Bajrić me čekao u svom uobičajenom sjedećem položaju. -Oprostite što kasnim, nadam se da niste otkazali današnji termin...- rekla sam tiho dok sam mu prilazila mišijim koracima.

-Ne, ne, naprotiv poranila si. Molim te, sjedi na dvosjed.- rekao je sa osmijehom na licu, da ga ne poznajem rekla bih da mu se sinoć posrećilo, ali to je dr. Bajrić, on je uvijek veseo. Kimnula sam glavom i ugodno se smjestila na mekanom dvosjedu.- Pa kako ti ide sa kontrolom bijesa i depresije?-upitao je.

-Dobro, nisam imala napad od onog puta kad sam zaglavila u bolnici.- odgovorila sam samouvjereno. Zaista sam bila dobro zadnjih dana, lijekove sam pila redovno i čuvala se nekog pretjeranog stresa. Svoje sam emocije uspijevala obuzdati jako dobro. Pod emocije mislim na agresiju i depresiju, ne na one ispade sa Nikolom, niti na onaj šamar upućen Leu, ali te ispade nisam trebala prijavljivati, bar ne dr. Bajriću.

-To je dobro. Da li se išta novo dešavalo u tvom životu od našeg zadnjeg viđenja?- upitao je. Pff, tipičan psihijatar, traži od mene da pričam a on će razmišljati kakvu kafu bi želio popiti nakon ove seanse. -I molim te drži se ljudskog svijeta. Bez zombija, vampira, palih anđela, duhova, vukodlaka i ostalih tinejdžerskih maštanja.- naglasio je, a ja sam se nasmijala. Zaista sam imala bujnu maštu kada dođe do izbacivanja osjećanja van dr. Bajriću. Uzdahla sam razmišljajući šta da kažem, da li da slažem.

-Zapravo, tata nas je posjetio sa novom djevojkom prije oko desetak dana. Isprva sam razmišljala koga prvog da isjeckam na komadiće, ali sam se nakon nekog vremena smirila i mirno im sve objasnila.-pa dobro mala izmjena istine ne pretvara je u laž... Osjećala sam se kao đavo maskiran u anđela.-Od tad sam sasvim dobro.

-A šta si im objasnila?-upitao je. Hej ipak sluša gluposti koje ja brbljam redovno na seansama. Sviđa mi se ovaj čovjek, usprkos činjenici da sam provalila kako sam bila u vezi sa Snape-om dok sam išla u Hogwards on je nastavio da me sluša.

-Da sam mrzila tatu jer sam ga nekoliko puta vidjela u njegovim orgijama i da nisam mogla izdržati da tajim majci da je varao.-odgovorila sam iskreno, nakon dugo vremena. Na to se dr. Bajrić trznuo i pogledao me iznenađeno.

-Kako si se osjećala poslije toga?-upitao me.

-Kao da je sa mene skinut težak teret, kao da je neko skinuo sa mene velike okove. Tako sam se osjećala dr. Bajrić.-odgovorila sam sa osmijehom na licu.

-Onda ja više nemam šta da radim tu... Mirjana, mislim da si se, priznavši istinu svima, izlječila od depresije i agresije koji si nosila duboko u sebi.- rekao je nasmijano dok je pribilježavao nešto u svoj rokovnik. Nisam mogla da vjerujem da je nakon svih ovih godina napokon gotovo. Izvadila sam mobitel iako je dr. Bajrić to strogo zabranjivao i poslala poruku mami da više nisam bolesna. Nakon nekoliko minuta mama je utrčala u ordinaciju i zagrlila me suznih očiju. Sada je ostalo samo jedno, saznati da li je ono što mi je rekao Leo povezano sa Nikolom. Mama je ostala sa dr. Bajrićem završavajući sve sa njim što se mene tiče. Rekao je da ću i dalje morati dolaziti, samo ne tako često kako sam dolazila do sad. Srećna zbog svega što se dešava, mama me odvela u jedan od obližnjih restorana. Nije to bio neki posebano popularan restoran, ali je bio jako dobar. Zalazak sunca, pisalo je velikim svjetlucavim slovima na ulazu. Unutrašnjost, kao i vanjski dio restorana bila je jako lijepo uređena. Stolice i stolovi su bili bijeli sa prošaranim crnim ružama po rubovima. Sjele smo u kutak pored prozora kroz koji smo imale nevjerovatan pogled na grad. Osjetila sam nečiju prisutnost u svojoj blizini i okrenula se.

-Nikola?-iznenadila sam se na činjenicu da je osoba koja je bila iza mene bio Nikola koji konobariše??? Mislim ono, koji vrag se ovde dešava. Okrenuo se prema meni i pogledao me jednako iznenađeno kao što sam ja njega. Ne mogu reći da u onoj uniformi nije dobro izgledao, ali ovo nije trenutak za ženske maštarije. Pogledao je nekoliko puta na jednu, pa na drugu stranu i sageo se prislonivši mi usne na uho. Pri samoj pomisli na njegovu blizinu naježila sam se.

-Šta kog vraga radiš ovde?- šaptao je kao da se bojao da će ga neko čuti. Nervoza mu se mogla osjetiti u glasu, a to mi se nije sviđalo. Nikola nikad nije bio nervozan, bar ne na ovakav način, što je značilo da se neko ozbiljno sranje treba desiti ubrzo baš ovde.- Slušaj, anđele, najbolje bi bilo da idete odavde...

-Konobar, kad ćemo završiti sa svojim narudžbama?- povikao čovjek iza njega na što je ovaj prevrnuo očima i dobacio nešto na fazon dolazim.

-Nikola zašto nije sigurno? Šta se dešava?-uspjela sam se izboriti za riječi u međuvremenu. Znala sam da nigdje ne idem, mrak je padao, ali nema šanse da sada odem. Meni sam i dalje držala preko moje i Nikoline glave da mama ne bi primijetila da razgovaram sa njim.

-Objasnit ću ti sve kasnije. Nije sigurno za tebe da ostaneš tu. Molim te idi...- glas mu je drhtao, kao da se bojao da će mi se nešto dogoditi. Znala sam da mi govori istinu, ali nisam znala kakvu. Šta je moglo biti toliko opasno, da sam morala hitno biti evakuisana? Iz mogućnosti sam isključila onu sa Organizacijom, jer nisam mogla sebi da vjerujem da je to u pitanju.

-Ima li kakvih problema?-začuo se melodičan glas pored nas. Okrenuli smo se i vidjeli...

___________________________

*Šta čeka Nikolu i Mirjanu u sljedećem nastavku?

*Ko je osoba koja se pridružila njihovom razgovoru?

*Ima li Leova priča ikakve veze za onim što radi Nikola?

~To i još mnogo više u nastavku priče Tvoja ljubav je zločin

◇Hvala vam na dosadašnjem čitanju priče. Nadam se da ste uživali. Sljedeći nastavak je ujedno i zadnji nastavak prvog dijela ove priče. Ako budete željeli nastavak imam sjajne ideje. Komentarišite, čitajte i pričat ćemo opet i sljedećem dijelu. Pa-Pa ^-^

Voli vas vaša V_R ♥♥♥