Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Cilj opravdava sredstvo (1)

Gledali smo se kao dvije gladne zvijeri, kome je bilo više do toga, ne znam. Krenuo je prema meni kada mi je kroz glavu prošla prošlā noć. Razgovor između njega i Danijele, moje sakrivanje, zanimalo me što je u pitanju. U momentu kad me je trebao poljubiti ustala sam u sjedeći položaj znajući ako sad popustim ponovo ću zaboraviti da sam ga htjela pitati za razgovor. Gledao je u mene zbunjeno, tražeći neki dobar razlog zašto sam prekinula tako savršen trenutak.

-Nikola, kakva je tvoja veza sa Danijelom? Pri tom ne mislim na emocionalnu vezu.-progovorila sam konačno razbijajući tišinu koja je ispunjavala sobu. Izgledao je iznenađeno, pa dobro više ljutito iznenađen nego sretno iznenađen. Znam koliko sam riskirala, ali morala sam znati šta Nikola ima sa njom, s obzirom da je rekla da im je moj tata za petama. Uzdahao je iznervirano i pogledao kroz prozor odbijajući svaki kontakt sa mojim pogledom.

-Anđele, rekao sam ti već jednom. Neke stvari nisu za bilo koga.-odgovorio je promuklim, drhtavim glasom i još više zaintrigirao moja očekivanja. Sada sam bila sigurna da ću na ovaj ili onaj način saznati o čemu je riječ.

-Zar sam ja bilo ko?- šutio je.-Nikola, molim te...-zajecala sam, Bože kakvo sam ja žensko. Koristim sve svoje ženske atribute u želji da saznam nešto što me zanima. Uhvatila sam ga za ruku i zagrlila ga što sam umilnije mogla.

-Nisi bilo ko anđele, ali ne mogu te izložiti opasnosti više nego što si sad izložena... Moraš to da shvatiš, da prestaneš sa pitanjima i počneš da mi vjeruješ.-rekao je drhtavim glasom i dalje gledajući kroz prozor. Sada više kao da prati ima li ikoga u blizini nego kao da pokušava izbjeći moj pogled. Nisam znala da je bilo toliko ozbiljno, da se toliko plaši onoga što mi ne smije reći, kao da je u nekoj mafiji koja mu ne dozvoljava da govori išta o njima inače bi ga imali na radaru. Pomirila sam se sa tim da mi Nikola neće ništa reći, ali ne i sa činjenicom da ništa ne znam. Donijela sam odluku da otkrijem šta se dešava bez obzira na sve. Cilj opravdava sredstvo kažu neki, odlučila sam da im vjerujem i da odaberem sredstvo. Danijela je bila nedostupna, ali moj tata nije. On je detektiv i kako je Danijela rekla da im je za petama znači trebalo bi da zna u čemu je stvar. Možda ne njihova imena ili lica, ali definitivno šta se dešava. Sjetila sam se onog dana kad sam prolazila kroz papire i našla Danijelin broj, u blizini njega pisala je polovično riječ Organ ostatak je bio poderan. Znači ili organi, organizam ili organizacija. U trnutku kad sam pokušala da dešifrujem o čemu je riječ, Nikola se okrenuo prema meni i nježno me zagrlio poljubivši me u čelo. -Ne brini se, učinit ću sve što je u mojoj moći da ti ostaneš izvan ovoga. Ništa ti se neće dogoditi obećavam ti.- nasmijao se ohrabrujuće i ja sam kimnula glavom, ali ovaj put nisam zaboravila na svoj cilj. Izgleda da će nam ovo biti prve dvije tajne u vezi. Ne baš najbolji način da je započnemo, ali nisam imala izbora, a očito nije ni on. Poljubio me nežno, kao da me mogao ozbiljno povrijediti ako me samo malo jače zagrli. Izgleda da je zaboravio šta mi je sinoć uradio. Na vratu mi i dalje ima ožiljak. Baš kada sam svezala ruke oko njegova vrata zazvonio mu je mobitel. Trznuo se i izvadio mobitel izgledajući jako ozbiljno. Dok je čitao poruku izraz lica mu se promijenio iz ozbiljnog u iznervirano i zabrinuto. Pogledao je u mene kao da traži dopuštenje da me ostavi tu samu, ali i da traži od mene da ga svežem lancima da nigdje ne može otići. Prstima sam skliznula niz njegovo lice i vrat gricnuvši donju usnicu, shvativši da sam time samo pogoršala situaciju pogledala sam ga u oči i odmakla se od njega.

-Idi, znam da moraš.-progovorila sam tiho i nasmijala se. Kimnuo je glavom i izašao na balkon. Prije nego što je sišao okrenuo se i dao mi do znanja da ovo što smo započeli nije još gotovo. Ubrzo se začuo zvuk motora i Nikola je nestao. Sada sam imala šansu, ukucala sam tatin broj na mobitelu i nakon kratkog premišljanja pozvala...

~Halo? Mirjana jesi li to ti?-progovorio je drhtavim glasom s obzirom da pet godina nisam imala gotovo nikakvog kontakta sa njim.
~Ja sam, tata. Mislila sam da se nađemo negdje. Da popričamo...-rekla sam kratko i jasno.(...) Kafić Felix kao i obično, savršeno mjesto za nalaženja i tajne razgovore. Dok smo ulazili unutra sreli smo Marka, čovjeka sa kojim je Nikola onda igrao bilijara. Pozdravio me što je mog zaštitničkog tatu, detektiva Rakitića navelo da se uznemiri. Nakon kratkog razgovora koji ne vodi nigdje odlučila sam krenuti u akciju.

-Čujem da si promaknut na višu poziciju...- započela sam ne znajući kako drugačije da otvorim temu za petama Nikoli i Danijeli.

-Jesam, sada je tvoj tata detektiv.-rekao je ponosno, glasom kao da se obraća trogodišnjoj kćerki. Ne bi mi zasmetalo da nisam znala da je om u vezi sa nečijom kćerkicom koja bi i njemu mogla to biti. Ipak morala sam se smiriti i nastaviti sa svojim planom bez obzira na sve.

-Ikakav interesantan slučaj, a pri tome ne ubrajamo nestalu bombonu?-upitala sam pažljivo birajući riječi da zvučim što više kao normalna zainteresirana ja.

-Trenutno radimo na jednom jako ozbiljnom slučaju. Pokušavamo dokazati da samoubistvo nije bilo samoubistvo, ali nemamo dovoljno dokaza za takvu tvrdnju...-odgovorio je nekim "ozbiljnim" glasom. Vidjevši da razgovor ne vodi ničemu odustala sam za sad. Morat ću malo dublje proučiti temu o kojoj je riječ, ako mislim da navedem tatu da mi kaže sve što zna.

-Nadam se da ćete ubrzo pronaći nešto. Ima li ikakvih mlađih detektiva, nekog ovako bliže mojim godinima?-upitala sam ga ne razumijevši u potpunosti odakle je došlo to pitanje. Tata se zamislio malo i onda me pogledao ozbiljno.

-Ustvari ima jedan, 23 godine, prošle godine završio fakultet. Sin našeg nadležnog. Dobar je i pametan momak, a otac mu je samo pomogao.-odgovorio je. Kako mi je bilo čudni da je završio sa 22 godine fakultet pretpostavila sam da je krenuo u školu godinu ranije. Kimnula sam glavom u znak da sam razumijela i on me poveo da se upoznam sa njim. Samo tako, bez ikakvih pitanja, vjerovatno ubijedivši sebe da sam kao on. Hvala Bogu pa mi je povjerovao u sve što sam mu se napričala. Inače bih bila gotova.

___________________________

*O kakvoj je opasnosti Nikola pričao?

*Hoće li Mirjana uspjeti saznati nešto više on Nikoli?

*Ko je mladić o kome je pričao detektiv Rakitić?

~I još mnogo toga ako nastavite čitati Tvoja ljubav je zločin.

◇Oke priča dolazi do zapleta, vjerovatno će biti još jedan ili dva nastavka romana. Nije ništa sigurno, ali razmišljala sam o toj alternativi. Nadam se da vam se dopada u kom smjeru ide radnja. Komentirajte svoje mišljenje i uživajte u priči. Ponavljam vote mi nije najvažniji, to je isključivo vaša volja hoćete li vote-ati ili ne.

Voli vas vaša V_R ♥♥♥